izbacivanje aluminijuma iz organizma

Izbacivanje aluminijuma iz organizma

Aluminijum je metal koji se u velikim količinama nalazi u zemljinoj kori.

U određenom procentu, aluminijum je prisutan i u hrani, vodi, vazduhu i kozmetičkim preparatima.

Reakcija sa drugim elementima je razlog zbog kojeg ga u prirodi nije moguće naći u čistoj formi.

Zbog pojačanog zagađenja okoline, naučnici su počeli intezivnije da proučavaju ovaj metal i njegov uticaj na ljudsko telo.

Kontakt sa aluminijumom često predstavlja rizik po ljudsko zdravlje i zbog toga je neophodno znati kako očistiti organizam ukoliko dođe do kontakta sa većom količinom.

Proces detoksikacije moguće je izvršiti prirodnim putem, a Organic silica je proizvod koji će vam značajno pomoći u tome.

UNOS ALUMINIJUMA U ORGANIZAM

U naše telo aluminijum dospeva na tri načina:

  • kroz usnu duplju do digestivnog trakta,
  • apsorpcijom kroz kožu
  • ili udisanjem.

Ukoliko pojedete ili popijete nešto što sadrži aluminijum, uneta količina tog metala dolazi do sistema organa za varenje.

S obzirom da aluminijum može biti prisutan u česticama vazduha, udisanjem istog on prodire u respiratorni sistem.

Vazduh koji sadrži mikročestice aluminijuma karakterističan je za područja gde se ovaj metal izvlači iz zemlje ili obrađuje.

Tamo su radnici, ali i ljudi koji žive u bližoj okolini, pod rizikom od toksikoze aluminijumom.

Verovatnoća da će vaš organizam biti ugrožen zbog prisustva aluminijuma raste ako učestalo unosite hranu ili koristite proizvode za negu tela koji sadrže aluminijum, ako su vam funkcije bubrega poremećene ili primate intravenoznu terapiju ili hemodijalizu duži vremenski period.

Neki OTC lekovi u svom sastavu imaju aluminijum.

Tipični primeri su antacidi, ali i puferirani aspirin.

TOKSIKOZA ALUMINIJUMOM I SIMPTOMI

Pod toksikozom aluminijuma smatra se medicinsko stanje koje nastaje nakon kontakta organizma sa velikim količinama ovog metala i njega prati nekoliko simptoma.

Pacijenti osećaju bolove u predelu mišića i u kostima, koji su praćeni deformitetima, frakturama ili slabošću tela.

Imaju probleme sa govorom i konfuzijom uz moguće epileptičke napade.

Kod dece je karakteristična pojava usporen rast i razvoj.

Toksikoza aluminijumom je ozbiljna i zahteva hitnu lekarsku intervenciju i lečenje dok ne dođe do komplikacija.

Komplikacije koje mogu nastati usled neadekvatnog tretiranja ili ignorisanja simptoma trovanja aluminijumom su bolesti kostiju i nervnog sistema, problemi sa plućima, anemija i kancer.

ALUMINIJUM KAO NEUROTOKSIN

U svetu medicine aluminijum je odavno poznat kao toksični teški metal koji ima negativan uticaj na nervni sistem.

Posebno ugrožava njegov centralni deo, stvarajući oksidativni stres i istovremeno podlogu za razvoj različitih neuroloških poremećaja i degenerativnih bolesti.

Naučno je potvrđena povezanost aluminijuma sa patogenezom Alchajmerove i Parkinsonove bolesti.

Alchajmerova bolest dovodi do uništavanja neurona i veza u moždanoj kori a istovremeno se gubi moždana masa.

Dolazi do postepenog i nepovratnog gubitka pamćenja, sposobnosti govora i svesti o prostoru i vremenu.

Parkinsonova bolest je takođe progresivne prirode i karakterišu je rigor, tremor i poremećaji raspoloženja i spavanja.

Kod pacijenata sa nekim od ova dva oboljenja primetno je da je nivo aluminijuma u mozgu čak nekoliko puta veći od normalnog.

Velike količine ovog teškog metala otkrivene su u moždanim tkivima osoba kod kojih su rano razvijene Alchajmerova ili Parkinsonova bolest, a koji su bili pod uticajem istog u svom okruženju na duži vremenski period.

Isto tako, postoji konekcija sa amiotrofičnom lateralnom sklerozom koja zahvata gornje i donje motorne neurone.

Mehanizam ulaska aluminijuma u mozak je još uvek nepoznanica medicinskim naučnicima i na utvrđivanju istog se intezivno radi.

ALUMINIJUM KAO UZROČNIK KANCERA

Rizik od raka dojke drastično raste uz učestalo korišćenje proizvoda za negu tela koji sadrže aluminijum, a naročito dezodoranasa gde dolazi do akumulacije metala u tkivu dojke.

Brojni proizvođači pokušali su da opovrgnu ovu teoriju, ali ipak postoje studije koje dokazuju da aluminijum hlorohidrat, čest sastojak dezodoransa i roll-ona, blokira rad znojnih žlezda i deponuje se u tkivu dojke stvarajući efekte slične onima koje proizvodi estrogen.

Izloženost estrogenu je inače jedan od faktora rizika koji prati pojavu raka dojke.

Kancerogeni efekat nije vidljiv na mikroorganizmima kao što su bakterije, ali su istraživanja na miševima uzrokovala razvoj agresivnih, metastazirajućih tumora zbog ubrizgavanja aluminijumskih soli u njihova tela.

Metastaza predstavlja najteži oblik tumora.

PROBLEMI SA KOSTIMA KOJI NASTAJU ZBOG UTICAJA ALUMINIJUMA

Apsorpcijom se nakon procesa varenja aluminijum velikom brzinom transportuje u koštana tkiva, gde se remete procesi mineralizacije i rast i razvoj ćelija.

Kosti zbog aluminijuma ne dobijaju dovoljno kalcijuma.

Kod male dece to uzrokuje usporen rast.

Medicinski stručnjaci došli su do zaključka da toksikoza aluminijumom izaziva oboljenja kostiju nalik osteoporozi, osteomalaciji i renalnoj osteodistrofiji.

Struktura kostiju se remeti i javlja se povećan rizik od preloma.

Česti su bolovi, slabost u mišićima i otežano hodanje.

Antacidi koji sadrže aluminijum mogu biti uzrok gubitka koštane mase.

PROBLEMI SA PLUĆIMA KOJI SE JAVLJAJU ZBOG ALUMINIJUMA

Kod radnika koji se bave proizvodnjom i preradom aluminijuma, epidemiološke studije utvrdile su pojačan rizik od respiratornih oboljenja kao što su astma i hronični bronhitis, ali i neki od poremećaja plućnih funkcija.

Radnici inhaliraju sitne čestice aluminijuma koje dospevaju u pluća i uzrokuju simptome kao što su kašalj i otežano disanje.

Dolazi do nedostatka vazduha i vizinga, karakterističnog zviždanja u grudima.

Mogući su napadi gušenja između kojih su faze remisije.

ANEMIJA KAO REZULTAT DEPONOVANJA ALUMINIJUMA U ORGANIZMU

Kod pacijenata na dugotrajnoj dijalizi moguć je razvoj mikrocitne hipohromne anemije.

Nju prate simptomi kao što su slabost tela, hroničan umor, gubitak energije, otežano disanje, nesvestica i bleda nijansa kože.

Mikrocitna hipohromna anemija u određenim slučajevima predstavlja marker kliničke dijagnoze toksikoze aluminijumom ili terapijski odgovor na tretman eritropoetinom.

Smatra se da i umerena akumulacija aluminijuma može imati efekte na sintezu hemoglobina.

UTVRĐIVANJE PRISUSTVA ALUMINIJUMA U TELU

Kroz klinički pregled lekar pita pacijenta kako se oseća, koje neobične simptome primećuje i vrši proveru istorije bolesti.

Nakon toga, rade se testovi putem kojih se utvrđuju tačne količine prisutnog metala i koji služe za potvrdu dijagnoze.

Vrši se pregled uzoraka krvi, urina i fecesa u laboratoriji i po potrebi se radi biopsija koštane srži.

ORGANIC SILICA ZA IZBACIVANJE ALUMINIJUMA IZ ORGANIZMA

Kapsule Organic silica su bazirane na prirodnim sastojcima, a to su organski silicijum iz rastavića i ekstrakt lista koprive.

Silicijum je element koji učestvuje u izgradnji zdravih kostiju, noktiju, kose i kože.

Pored toga, prirodno reaguje sa aluminijumom i stvara netoksične alumosilikate.

Prateći molekule vode kroz digestivni trakt do krvotoka, silicijum formira hemijsku vezu sa aluminijumom i dolazi do produkcije jedinjenja alumosilikata.

On se sa lakoćom filtrira iz krvi pomoću bubrega i u spoljašnju sredinu izbacuje putem urina.

Ekstrakt dobijen iz lista koprive je savršen dodatak jer je ova biljka nutritivno bogata i pruža podršku čitavom telu pružajući mu dodatnu zaštitu od slobodnih radikala.

Dodatno utiče na urinarni trakt radi lakšeg izbacivanja toksina i štetnih mikroba.

Pomaže pri smanjenju bolova – naročito onih koji su vezani za oboljenja i poremećaje koštano-zglobnog sistema.

Potrebno je uzimati dva puta dnevno po dve kapsule Organic silice da bi se organizam očistio od aluminijuma i oporavio od njegovog negativnog uticaja.

ZA ŠTA SE JOŠ PREPORUČUJE ORGANIC SILICA?

Organic silica kapsule imaju pozitivan uticaj na čitav skelet i naročito su korisne prilikom reparacije koštanih struktura zbog oštećenja nastalih metastazom tumora kostiju i prevenciji stanja poput osteoporoze i osteopenije.

Silicijum održava skelet jakim i stabilnim.

Sastojci iz preparata Organic silica imaju učinak kod infektivnih oboljenja urinarnog trakta.

Posebno su delotvorne kod upalnih procesa poznatih kao cistitis i prostatitis.

Kopriva podstiče izbacivanje štetnih bakterija kroz urin.

Naše kapsule pomažu u razlaganju kamena u bubregu, bešici, žučnoj kesi i jetri.

Ekstrakt lista koprive sprečiće formiranje novog kamenja.

Ukoliko koristite Organic silica kao dodatak ishrani uvek ćete imati zdravu kožu, kosu i nokte.

Kosa postaje jaka i gusta i uz to raste njen volumen.

Poboljšavaju se struktura i elastičnosti kože, a manji nedostaci i bore nestaju ili se ublažavaju.

Nokti su zdravi i ne lome se.

KAKO SMANJITI UTICAJ ALUMINIJUMA NA ORGANIZAM?

  • Redovno vežbajte da bi eliminisali sve toksine iz tela, uključujući i teške metale.

Znojenje tokom fizičke aktivnosti pomaže u izbacivanju aluminijuma i drugih toksičnih materija u spoljašnju sredinu. Sauna proizvodi isti efekat.

  • Adekvatna priprema hrane i odabir posuđa i drugih pomagala u kuhinji značajno će smanjiti unos aluminijuma u telo.

Umesto posuđa koje sadrži aluminijum birajte ono koje je sačinjeno od nerđajućeg čelika i obloženo emajlom. Prilikom pečenja i pakovanja hrane radi čuvanja ne koristite alu foliju, a posebno prilikom odlaganja kiselih namirnica kao što su citrusno voće i paradajz jer se baš na njih prenosi najveća količina metala.

  • Prilikom kupovine namirnica, proizvoda za ličnu higijenu i medikamenata uvek pročitajte sadržaj na pakovanju.

Proverite da li sadrže aluminijum. Okrenite se ka proizvodima koji su sačinjeni od prirodnih sastojaka i ekstrakata biljnog ili životinjskog porekla jer su bezbedniji za upotrebu.

ZAKLJUČAK

Kontakt sa teškim metalima i drugim štetnim i toksičnim materijama se događa svakodnevno i uglavnom ne možemo u potpunosti da ga izbegnemo.

Ovo se odnosi i na prisustvo aluminijuma u ljudskom telu koji je na određen način tu dospeo iz spoljašnjosti.

Bilo da je reč o manjoj koncentraciji ili toksikozi, važno je što pre početi proces detoksikacije dok ne nastanu trajne posledice.

Mnoge slučajeve moguće je rešiti u kućnim uslovima, uz korišćenje Organic silice i regulisanu ishranu, dok oni ozbiljniji ipak zahtevaju medicinsku pomoć stručnog lica i specijalnu terapiju.

Nakon toga je potrebno usmeriti fokus ka prevenciji.

Organic silica za eliminaciju aluminijuma iz organizma

Organic silica
Zatvori

Organic silica

1.740,00 din.

Reference:

https://www.winchesterhospital.org/health-library/

https://www.healthline.com/health/heavy-metal-detox

Anemija nedostatak gvozdja

Najčešći uzroci refraktorne anemije uzrokovane deficitom gvožđa

Deficit gvožđa je jedan od najčešćih problema kod ljudi danas (oko 2 milijarde ima anemiju), a izazvano je zbog poremećaja u digestivnom sistemu, neadekvatne ishrane, stresa, kao i inflamacije, infekcije, krvarenja.

Deficit gvožđa nastao zbog patoloških stanja najčešće se odnosi na bolesti u gastrointestinalnom traktu, sa krvarenjem ili oštećenom apsorpcijom.

Do sada sprovedenim istraživanjima koja su se odnosila na anemiju i deficite gvožđa ukazala su na najčešće uzroke deficita gvožđa i refrakternog odgovora na oralnu terapiju preparatima gvožđa.

To su Helicobacter pylori (HP), autoimuni atrofični gastritis, celiačna bolest, genetske mutacije.

Kod pacijentata kod kojih je postojao pozitivan ureaza test i potvrda infekcije sa helicobacter pylori terapijskim merama je pokušana eradikacija HP.

Kod osoba kod kojih je terapija postigla efekat u periodu od 12-24 meseca bila je regulisana anemija i bez primene preparata gvožđa.

Suprotno tome, kod osoba kojima terapija za eradikaciju HP nije pomogla anemija i deficit gvožđa su i dalje postojali.

Kako HP gastritis izaziva anemiju sa deficitom gvožđa?

Apsorpcija gvožđa je snižena zbog hroničnog gastritisa sa sniženom ili potpunim nedostatkom želudačne kiseline.

Usled redukovane sekrecije želudačne hidrohlorne kiseline onemogućena je apsorpcija gvožđa usled redukovanog pretvaranja ne-hemskog gvožđa iz feri u fero stanje.

Osobe sa anemijom i infekcijom HP češće imaju gastritis korpusa u odnosu na osobe sa HP bez anemije.

Gastritis korpusa onemogućava adekvatnu sekreciju želudačne kiseline i sa porastom pH u želucu smanjena je apsorpcija gvožđa.

Nakon eradikacije HP sekrecija želudačne kiseline se vraca na normalu

Askorbinska kiselina se takođe izlučuje u želudačni sadržaj.

Infekcijom HP i ova kiselina nedostaje u želucu, što takođe onemogućava adekvatnu apsorpciju gvožđa u želudcu.

Ova infekcija je odgovorna i za lučenja hepcidina, hormona iz hepatocita kao odgovor na stvaranje IL-6 i gastritisa udruženog sa infekcijom HP.

Helicobacter pylori kao i mnoge druge bakterije „troše “ gvožđe koje im služi kao faktor rasta.

Ova konstatacija je potvrđena istraživanjima koja su se bavila proteinom za deponovanje gvožđa od strane bakterija HP (Pfr).

Uz HP snižena je apsorpcija gvožđa u želudcu i zbog toga što je gvožđe prošlo kroz sluznicu želudca u obliku laktoferin.

Dokazano je da je nivo laktoferina viši u osoba sa HP infekcijom i hipohromnom anemijom.

Hronični gastritis izazvan infekcijom HP snižava i nivo vitamina B12 što još više doprinosi stvaranju anemije.

Sa eradikacijom se i nivo vit B12 dovodi u normalu.

Autori teksta:

Dr med Branko Čalija,  magistar medicinskih nauka

Naučni saradnik i predsednik republičke komisije Srbije za transfuziju

Dr med. Nada Vasiljević, Primarijus, doktor medicinskih nauka i doktor Ayur-Veda medicine

Namirnice koje sprecavaju kancer

Namirnice koje sprečavaju razvoj kancerogenih ćelija

Majka priroda dala nam je sve potrebno kako bismo živeli zdravo i dugovečno. Osim prevencije za mnoge bolesti u prirodi možemo naći najbolje lekove protiv njih.

Pravi izbor namirnica značajno povećava šanse u borbi protiv kancera.

Predstavljamo vam neke od namirnica koje sadrže najveću količinu antikancerogenih materija i smatraju se uspešnim saborcima u očuvanju zdravlja.

Krstašice

Brokoli, kupus, karfiol, kelj spadaju među najbolje i najmoćnije namirnice u ovoj borbi,  zahvaljujući visokoj koncentraciji vlakna, vitamina, I3C jedinjenja, minerala i antioksidanata. Ova vrsta povrća obiluje izotiocijanatima, fitohemikalije koje uništavaju potencijalne kancerogone ćelije.

Kurkuma

Brojne studije zabeležile su magične sposobnostu ovog indijskog začina kada je reč o suzbijanju kancera. Kurkumin, koji je glavni sastojak kurkume poslednjih godina se sve više koristi u ove svrhe, a smatra se i da čuveni drevni začin sprečava nastanak raka pluća, kod osoba koje konzumiraju duvan.

Pečurke

Brojne vrste ove čudotvorne biljke koriste se u medincske svrhe te i nose naziv medicinske pečurke. U njih ubrajamo  coriolus versicolor shitake, reishi, maitake, cordyceps oglossoides andphellinus linteus.

Lekovita svojstva ogledaju se mnoštvu komponetni koje podižu imunitet i sprečavaju nastanak kancera.

Beta lentinan, beta glucan, lectin and thioproline koje napadaju ćelije raka sprečavajuči njihovo dalje širenje, stimulisanjem imunog sistema.

Crni Luk

Više od 30 antikancerogenih svojstava, poput sulfida, kvercetina i aojena, otkriveno je u luku.

Smatra se da smanjuju rast tumora i štite od slobodnih radikala. Posebno se preporučuje kod raka jednjaka, želuca, creva i prostate jer se u studijama pokazalo da česta konzumacija luka povezana sa smanjenom stopom ovih tipova raka.

Lan

Semenke lana najpoznatije su po svojim antikancerogenim svojstvima. Bogate su zdravim masnim kiselinama, posebno omega 3 masnim kiselinama  koje smanjuju rizik upala u telu i antioksidansom ligninom.

Čuvena Budvig dijeta koje se prepisuje obolelima od ove bolesti, zasnovana je upravo na lanu.

Doktorka Budvig je analizirala sve prirodne masnoće i ulja i otkrila da se u lanenom ulju nalazi najveći procenat nezasićenih masnih kiselina (preko 25 posto).

Papričice

Ljute papričice poput čili papričica i halapenja paprika sadrže kapsein, hemijsko jedinjenje koji neutrališe i uništava određene kancerogene ćelije. Ljute papričice se posebno ističu kada se radi o raku creva.

Zeleno povrće

Spanać i drugo zeleno-lisnato povrće obiluje folnim kiselinama koje održavaju i regulišu genetički kod ćelija.

Šargarepa

Sveža šargarepa sadrži i određenu količinu vitamina C, odnosno oko devet posto preporučenog dnevnog unosa. Vitamin C je antioksidans topiv u vodi, koji pomaže telu da održi zdravlje vezivnog tkiva, zuba i desni. Njegova antioksidativna svojstva pomažu telu da se zaštiti od bolesti i raka.

Grožđe

Kao izvor resveratrola usporava razvoj tumora, tako što blokira enzime neophodne za njihov razvoj.

Osim toga, bioflavonoid koga ima u tamnom grožđu snažan je antioksidant, a samim tim i prevencija protiv raka.

 

Osim hrane koje smo naveli u prethodnim redovima, postoji i niz drugih namirnica koje zahvaljući svojim blagodetima imaju pozitivan učinak na tumore, a neka od njih su:

  • Jabuke,
  • slatki krompir,
  • orasi,
  • maslinovo ulje,
  • zeleni čaj,
  • crni čaj.

 

Srcane bolesti i vitamin c

Srčane bolesti i Natrijum Askorbat

Vodeći ubica danas u svetu je „srčana bolest“ ili „okluzivna kardiovaskularna bolest“ – što je zapravo skorbut modernog doba nižeg stepena.

Bolest karakterišu krastolike tvorevine koje polako rastu na zidovima krvnih sudova. Ovaj  proces smanjuje dotok krvi u srce i druge organe, što dovodi do angine pectoris (srčanog grča), srčanog udara i moždanog udara.
Ispravan naziv za ovaj bolesni proces je „hronični skorbut“, subklinički oblik klasične bolesti nedostatka vitamina C.

Ateroskleroza i vitamin C

Pravu prirodu ove bolesti je početkom 1950-ih identifikovao kanadski tim pod vođstvom G. C. Willisa, dr.med. To otkriće je krajem 1980-ih potvrdio tadašnji vodeći svetski naučnik, dr.Linus Pauling (1901-1994), dvostruki dobitnik Nobelove nagrade.

Pauling je upoznavao svet o značaju ovog problema svojim predavanjima, pisanim radovima i video materijalima nakon što su on i njegovi saradnici sproveli eksperimente koji su potvrdili Willisova otkrića.

Kanadski lekari dokazali su da nedostatak vitamina C uzrokuje bolest poznatu pod imenom „arteroskleroza“. Oni su otkrili da se bolest javlja kod 100% životinjskih eksperimentalnih subjekata kojima je uskraćen vitamin C i koje ga same ne sintetišu. Nadalje, pokazali su da je sam vitamin C dovoljan za povlačenje arteroskleroze kod laboratorijskih životinja. (G.C.Willis, „The Reversibility of Atherosclerosis“, Canadian Medical Association Journal, sv.77, 15. juna 1957. str. 106-109). Tim je sproveo slična istraživanja na ljudima. Rezultati su pokazivali smanjenje aterosklerotskog plaka kod ljudskih subjekata. Treba istaći da se radilo o istraživanju malih doza vitamina C, ne većih od 1.500 mg dnevno.

Kada govorimo o najefektnijoj formi vitamina C podrazumevamo najaktivniju i najbezbedniju formu u obliku natrijum askorbata.

U predavanju iz 1992. , dr Linus Pauling objasnio je razlog zašto se ateroskleroza stvara na zidovima arterija u nedostatku vitamina C u obliku minerala natrijum ascorbata. Objasnio je kako specifičan oblik holesterola izaziva plak, nadoknađujući niske količne vitamina C, i zašto njegov brzi lek za hronični skorbut sadrži aminokiseline prolin i lizin.

Pulingova terapija koja se sastoji od visokih doza NATRIJUM ASKORBATA i aminokiselina LIZIN i PROLIN je zapravo lek za srčanu bolest.

Kako napraviti sok od Natrijum Askorbata:

Iscedite sok od 1-2 limuna, stavite u litar vode, dodajte 1 vrhom punu kafenu kašičicu natrijum askorbata i dodajte malo stevie da bi zasladili na prirodan način.
Dobro razmutite i popite tokom dana  5 x 200 ml.

L-LIZIN
Važan je za izgradnju najvažnijih belančevina u telu.
Važan je za rast, obnavljanje tkiva, stvaranje antitela, hormona i enzima
Sprečava ili smanjuje pojavu herpesa (3-6 gr /dan kod herpesa)
Sprečava stvaranje promrzlina i groznicu (0,5 – 1 gr na dan)
Poboljšava koncentraciju
Pomaže pravilno iskorišćavanje masnih kiselina u stvaranju energije
Pomaže protiv opadanja kose

L – PROLIN
Zajedno s Lizinom i Glicinom učestvuje u stvaranju prokolagena iz koga se stvara kolagen, ima ga više od 1000 vrsta u organizmu i neophodan je za obnovu i razvoj tkiva. Važan je uz lizin, natrijum ascorbat i nijacinamid za čišćenje i obnovu krvnih sudova od naslaga ateroma, plakova u krvnim sudovima koji su uzrok ateroskleroze koja dovodi do srčanog ili moždanog udara… ima i ogroman uticaj na izgled i zdravlje kože jer je važan u izgradnji i obnovi kolagena..

Kolagen igra ključnu ulogu u zdravlju i izgledu kože. Kolagen je protein koji se nalazi u mnogim srtrukturnim tkivima u ljudskom telu, od vezivnog tkiva, mišićnog tkiva….
Kolagen je takođe važan za zarastanje raznih vrsta rana. Slobodni radikali mogu oštetiti kolagen i druge stanice kože.
Kako se količina kolagena smanjuje, koža postaje mlitava (obešena ) ili naborana, dajući izgled starenja.

Najbolji prirodni izvor kolagena je bujon jer sadrži sve napred navedeno osim natrijum askorbata.

Redovnom upotrebom kombinacije L-lizina, L-prolina, nijacinamida i natrijum askorbata podstiče se sinteza i razvoj prirodnog kolagena, sprečava proces starenja kože i daje koži mladolikiji, svežiji i zdraviji izgled. To je zdraviji i sigurniji postupak od davanja kolagena injekcijom u tako zvanim „anti aging“ programima.

 

Zasto je gvozdje bitno

ZAŠTO JE VAŽNO GVOŽĐE? LEČENJE ANEMIJE.

Zašto su bitni gvožđe, transferin, feritin, hepcidin i feroportin?

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO) anemiju ima jedna četvrtina svetske populacije, a pod ovim pojmom se podrazumeva da je nivo hemoglobina niži od 130 g/L (kod muškaraca), 120 g/L (kod žena) i 110 g/L (kod trudnica). Deficit gvozđa u organizmu je predominantni uzrok anemije. Ovaj zdravstveni problem je značajno češći u siromašnim zemljma i zemljama u razvoju, a ređi je u razvijenim zemljama. Žene značajno češće imaju deficit gvozđa i anemiju u odnosu na muškarce.

Gvožđe (latinski: Ferrum, označava sa Fe) je esencijalni elemenat koji je bitan faktor za život svakog živog bića. Sastavni je deo mnogih važnih proteina: hemoglobina (protein crvenih krvnih zrnaca), mioglobina (proteina koji je deo svih mišića), mnogih enzima (npr. citohroma i katalaze). Ključan je element za snabdevanje tkiva kiseonikom (oksigenaciju). Važno je i za mentalne sposobnosti, pamćenje, regulaciju telesne temperature i moge druge procese u organizmu.

Osim za funkcionisanje eritrocita gvožđe je neophodno i za funkcionisanje belih krvnih zrnaca (neutrofila).

Simptomi anemije zapravo su simptomi nedostatka gvožđa u organizmu, a ne smanjenog broja eritrocita, mada ovi problemi mogu biti i udruženi.

Poznato je da pacijenti sa bubrežnom disfunkcijom u vreme kada započinju hemodijalizu imaju solidnu krvnu sliku, tj. 65% njih ima hemoglobin oko 110 g/L, ali kod polovine njih se dešava da nemaju dovoljno gvožđa u organizmu. Sa započinjanjem hemodijalize situacija sa gvožđem se još i pogoršava. Normalno su potrebe organizma za gvožđem oko 20 mg dnevno i to se gvožđe uglavnom dobija iz procesa razgradnje eritrocita. Rezervi gvožđa ponekad u organizmu može biti i dovoljno (čak i previše), ali se desi da gvožđa opet ne bude na raspolaganju ćelijama (posebno eritrocitima) – što podrazumeva da postoji blokada otpuštanja gvožđa, a za tu blokadu postoji više uzroka:

  • nekada je to infekcija (skrivena ili evidentna),
  • povišen hepcidin (inhibitor resorpcije i otpuštanja gvožđa)
  • i drugi faktori.

Distribucija gvožđa u organizmu:

U organizmu se gvožđe najvećim delom (67%) nalazi u krvi, kao deo eritrocita, vezano za hemoglobin. Oko 29% gvožđa se nalazi u tkivima uskladišteno kao rezerva (feritin) odakle se postepeno oslobađa, kada postoji potreba za gvožđem. Vrlo malo gvožđa se nalazi između ova dva oblika, a to je oko 1% gvožđa, koje se nađe u međućelijskoj tečnosti (plazmi).

Utvrđivanje prisustva gvožđa u organizmu

Najčešće se čini laboratorijskim određivanjem nivoa gvožđa (Fe), nivoa transferina i nivoa feritina u krvi.

  1. Idealan pokazatelj statusa gvožđa kod pacijenta treba da odredi tačnu procenu količine gvožđa, međutim, direktno određivanje gvožđa u krvi (Fe) je najmanje pouzdan pokazatelj statusa gvožđa. Zato što je to aktuelan podatak, a taj nivo gvožđa se dnevno menja nekoliko puta i to vrlo značajno. Takve varijacije (17-70%) su najčešće vezane za određena stanja i vrstu obroka.
  2. Transferin je druga (isto slaba) karika u proceni statusa Fe. Često se pojam transferin koristi i kao TIBC (engl.Total Iron Binding Capacity), tj. u prevodu ukupni kapacitet za vezivanje gvožđa. Da li su Transferin i TIBC jedno te isto? U suštini, i u praksi: jesu.

Preciznije, radi se o metodama određivanja (RIA za Tranferin, a non-RIA za TIBC), a matematički vrednost r = +0,96 te dve metode su skoro iste. Ipak, glavni nedostatak testova transferina u proceni statusa Fe jeste njegova podložnost drugim uticajima i stanjima. Zbog slabije ishrane nastaje sniženje nivoa transferina. Stres, infekcije i inflamacije, takođe smanjuju nivo transferina u krvi. Zato je pouzdanije umesto transferinu, određivati saturaciju transferina TSAT (Transferin Saturacija). Tačnije, potrebno je odrediti procenat zasićenja (saturacije) transferina gvožđem, a taj se procenat dobija po formuli: TSAT = Fe x 100/TIBC (normalna vrednost je 0,25 tj. 25%)

  1. Feritin je treći i neizostavni pokazatelj statusa gvožđa u organizmu. Feritin se stvara u jetri i predstavlja rezervno gvožđe u tkivima. Ni Feritin nije precizan pokazatelj statusa Fe u organizmu, ali, za razliku od transferina, inflamacija i slaba uhranjenost, povećavaju nivo Feritina. Utiču i brojni drugi faktori: prisustvo karcinoma (neuroblastom, bubrega, pluća, dojke, Hodgkinov limfom), pušenje, bronhitis, oboljenja jetre (hepatitisi B i C), reumatoidni artritis, itd. Povišen nivo serumskog feritina podstiče inflamaciju, a inflamacija dovodi do porasta nivoa serumskog feritina.

Noviji pokazatelji statusa gvožđa u organizmu:

  1. Procenat hipohromnih eritrocita. Eritrociti koji imaju manji sadržaj hemoglobina su slabije obojeni (hipohromni), bledi, što je dokaz da imaju sadržaj hemoglobina manji od 28 g/dl. Normalno je u ljudskoj krvi manje od 2,5% takvih bledih eritrocita. Ako ih ima više od 10% smatra se da je to jasan pokazatelj nedostatka gvožđa u organizmu pacijenta
  2. Nivo hemoglobina u retikulocitima (CHr). Ovaj test gvožđa omogućava direktnu proveru da li se i koliko Fe ugrađuje u retikulocitne ćelije.

Vrste nedostatka gvožđa:

Kada gvožđe nedostaje, govori se o:

  • Apsolutnom nedostatku Fe (nema ga ni u rezervi), ili
  • Funkcionalnom nedostatku Fe (ima ga u rezervi, ali su potrebe bile prekomerne pa zato nedostaje)

Ciljne vrednosti:

Optimalne vrednosti Feritina i Transferina (odnosno saturacije transferina) se razlikuju u terapijskim vodičima.

U evropskom terapijskom vodiču: Feritin: 200 – 500 μg/ml; TSAT-Transferin Saturacija: 30 – 40 %.

U američkom terapijskom vodiču su granice optimalnog intervala malo šire:

Feritin: 100 – 800 μg/ml; TSAT – Transferin Saturacija: 20 – 50 %.

Ove razlike su više formalne, te se može reći da su saturacija od 30% i Feritin od 500 μg/ml idealni za većinu naših pacijenata.

Lečenje gvožđem

Nedostatak gvožđa u bolesnika je redovna pojava, te im se gvožđe mora nadoknađivati sve dok se svi parametri gvožđa u organizmu ne dovedu u ciljne granice. Količina gvožđa u organizmu primarno je kontrolisana regulacijom procesa apsorpcije. Gvožđe se apsorbuje u gornjim partijama duodenuma aktivnim transportom. Resorptivne epitelijalne ćelije duodenuma – enterociti su odgovorni za unos gvožđa u organizam. Interstinalni transport svih oblika gvožđa u lumenu creva do cirkulacije se odvija u tri faze:

  1. transport kroz apikalnu membranu enterocita,
  2. intracelularni transport
  3. transpost kroz bazolateralnu membranu enterocita.

U tim transportima učestvuju specificni transporteri i enzimi koji reaguju na različite nivoe gvožđa u organizmu i na taj način učestvuju u njegovoj homeostazi. U namirnicama biljnog porekla nalazi se nehemsko gvožđe, koje je neorgansko u obliku feri i fero, dok u namirnicama životinjskog porekla gvožđe je u hemskom obliku. Nehemsko gvožđe u feri obliku se mora redukovati do fero oblika kako bi se moglo apsorbovati u gastrointestinalnom traktu. U redukovanju iz feri u fero oblik aktivnu ulogu ima i askorbinska kiselina. Pored toga, gvožđe redukuje i enzim u duodenumu pomocu feri reduktaze. Fero oblik gvožđa se kroz apikalnu membranu transportuje u enterocite pomoću transportera DMTI (transportera dvovalentnih metala), koji je označen i kao DCT. Ovaj transporter metala nije specifičan samo za gvožđe jer učestvuje i u transportu drugih dvovalentnih metala (Zn, Mn, Co, Cd, Ni i Pb). Za prelazak gvožđa iz enterocita u cirkulaciju važni su transporteri: proteini feroportin i hefestin. U organizmu čoveka, izmedju apsorpcije, deponovanja i korišćenja, gvožđe se transportuje kao transferin, koji je predstavlja kao kompleks trovalentnog gvožđa i apofransferina. Pre vezivanja gvožđa za apotransferin vrši se oksidacija pomocu feroksidaze (ceruloplazmina). Afinitet za vezivanje gvožđa i apotransferina zavisi od pH, koji treba da je niži od 6,5. Apotransferin se sintetiše u jetri i važan je marker za procenu metabolizma gvožđa. Samo je jedna trećina apotransferina vezana za gvozđe. Hepcidin je hormon koji se sintetiše u jetri, raspodeljuje putem plazme i izlučuje urinom. Ovaj nepeptidni hormon ima dvostruku ulogu:

1) homeostatski reguliše apsorpciju gvožđa u intestinumu,

2) kao medijator inflamacije učestvuje u odbrani od infekcije

Dejstvo hepcidina se zasniva na inhibiciji transporta gvožđa feroportina, jedinog poznatog transportera gvožđa iz enterocita, makrofaga i hepatocita. Sve ovde pomenuto ima veliki značaj u apsorpciji oralnog preparata gvožđa.

Isto tako apsorpcija oralnog preparata gvožđa zavisi i od patoloških stanja u gastroindestinalnom traktu, koja takođe uslovljavaju kvalitet, brzinu i procenat iskorišćenja u zavisnosti od vrste i hemijske formule primenjenog oralnog preparata. Preparati za oralnu primenu gvožđa koji se najčesće koriste su: ferro sulfat, ferro glukonat, ferro fumarat.

Od patoloških stanja koja remete apsorpciju oralnog gvožđa treba izdvojiti: autoimuni gastritis, helicobacter pylori, celiačna bolest, genetski defekti.

U Beogradu 02.10.2016.

Dr med. Branko Čalija

Naučni saradnik,

magistar medicinskih nauka,

Predsednik republičke stručne komisije za transfuziju