STRUČNI MEDICINSKI TEKSTOVI

Pentozidin i Candida

Pentozidin i Candida

Pentozidin i Candida i njihova veza važni su za razumevanje formiranja pentozidina. Candida  produkuje arabinozu, šećer sa aldehidnom grupom, koja je uz amnino kiseline, lizin i arginin, sastavni deo pentozidina. Formiranje pentozidina razlog je nastanka mnogih oboljenja.

Šta je pentozidin (pentosidine)

Pentozidin čine amino kiseline lizin, arginin i arabinoza kao šećer sa aldehidnom grupom tzv. šećerni aldehid. Pretpostavlja se da se u početku između lizina i pentoze formira Amadori proizvod (Amadori reakcija), koji u drugom koraku kondenzuje sa argininom i formira pentozidin (Advanced Glycation End Products – AGEs).

Formiranje pentozidina razlog je starenju, lošim strukturama krvnih sudova, ometenosti u razvoju i nastanku mnogih oboljenja. Neka od oboljenja su autizam, Alchajmerova bolest, fibromijalgija, mnoga autoimuna oboljenja, oboljenja kostiju i zglobova pa i različita psihijtrijska oboljenja kao sto su psihoze, neuroze, depresije, šizofrenija i sl. Ne tako retko dešava se da su ova oboljenja kombinovana i da se javljaju istovremeno.

Delovanje pentozidina

Lizin ima jednu specifičnu epsilon amino grupu. Epsilon grupa lizina važna je u aktivaciji katalitičkih mesta mnogih enzima. Takođe, jako je važna jer predstavlja kritičnu funkcionalnu grupu mnogih enzima za koju su vitamin B6, biotin i lipoinska kiselina (ALA) vezani kovalentnim vezama tokom mnogih koenzimskih reakcija. Ove reakcije za koje su neophodni navedeni vitamini kao nutrijenti nadalje su važni za reakcije sinteze složenih proteinskih struktura kao što su enzimi, hormoni, kolagene strukture i sl.

Pentozidin, dovodi do blokade ove amino grupe lizina pa samim tim dolazi do funkcionalnog nedostatka vitamina o kojima govorimo čak i onda kada je njihov unos adekvatan. Posledično, nema ni pokretanja odgovarajućih reakcija koje su važne za normalno funkcionisanje svih metaboličkih procesa u celom organizmu. Usled toga nema ni sinteze odgovarajućih proteina jer ih pentozidin čini degenerativnim i drugačije funkcionalnim.

Mehanizam ove blokade se odvija tako što se arabinoza preko svoje aldehidne grupe veže za epsilon amino grupu lizina sa jedne strane a sa druge vezuje drugu amino kiselinu l-arginin i to dva molekula. Tako se dobija faktički nefunkcionalno jedinjenje koje je vezalo ukupno tri molekula amino kiselina tj. proteinskih struktura.

Uticaj Candide albicans i Closstridie difficale na stvaranje pentozidina

Arabinoza

Već smo pomenuli da se pentozidin sastoji od amino kiselina i arabinoze. Značajno je analizirati uticaj Candide albicans i Closstridie difficale na stvaranje arabinoze u organizmu jer njeno vezivanje sa amino kiselinama dovodi do stvaranja pentozidina.

I kandida i klostridija produkuju ovaj šećerni aldehid. Međutim, kandida je mnogo značajnija jer predstavlja hroničnu, latentnu, podmuklu i skrivenu infekciju. Klostridija je obično akutna i reaguje na antibiotsku terapiju, ali svakako nije zanemarljiva. Pored toga prekomerni rast klostridije uvek je uslovljen prekomernim rastom kandide u digestivnom traktu. Utoliko je važnost kandide veća.

Pod normalnim uslovima arabinoza bi trebalo da se razloži do acetil-aldehida i kao takva završi svoj metabolizam i sa krajnjim produktima eliminiše iz organizma. Arabinozu pojačano stvara kandida kvasac prilikom ishrane bogate šećerima a naročito rafinisanim-preprađenim šećerima-saharozom. Pri ovakvoj ishrani menja se i saprofitska mikroflora u pravcu razvoja i dominacije bakterija koje preferiraju tj. njihov metabolizam je više vezan za ishranu ugljenim hidratima. Tom prilikom ove bakterije u zid creva luče aminokiseline tirozin i triptofan. Triptofan je amino kiselina iz koje se sintetiše serotonin tzv. hormon zadovoljstva. Otuda osobama koje pojačano konzumiraju slatkiše i testenine prijatan osećaj.

Arabinoza može da ometa pravilnu glukoneogenezu i preko pentozidina koji sada menja strukturu proteina  utiče na transport, rastvorljivost, aktivnost enzima i hormona a to su trigeri-okidači nastanka autoimunih reakcija i autoimunih oboljenja od upravo tih modifikovanih proteina. Otuda je čest nalaz manjak lizina kod mnogih autoimunih oboljenja.

Vinska kiselina

Pored arabinoze kandida stvara još jedan produkt svog metabolizma. To je vinska kiselina. Povećani nivoi vinske kiselina i arabinoze  nalaze se kod autizma, Alchajmerove bolesti, fibromijalgije, sindroma poremećene pažnje, hiperaktivnosti, problema dece sa govorom, komunikacijom i reakcijom na mimične znake, sindroma hroničnog umora i sl.

Nalaz pentozidina u neurofibrilarnim čvorovima mozga kod Alchajmera i njegovo odsustvo u normalnim regijama mozga ukazuju na direktnu ulogu ovih metaboličkih produkata kandide na proces ubrzanja starenja mozga. Takođe, primećeno je da visok nivo vinske kiseline deluje toksično na mišićno tkivo jer je vinska kiselina inhibitor ključnog enzima Krebsovog ciklusa snabdevača-donosi materijal za procese glukoneogeneze a što kao posledicu ima oboljenje fibromijalgiju.

Starenjem nivo pentozidina se povećava. Nalaz  povišenog nivoa pentozidina u serumu može se detektovati i ukazuje na povećani rizik od srčanog udara te se može koristiti kao marker kod ovih vrsta zdravstvenih problema.

Closstridia, Candida i DHPPA!

Dokazano je da  je povećan broj klostridije odgovoran za nastanak pseudomembranoznog kolitisa. Već smo pomenuli međusobnu povezanost klostridije i kandide i istakli da rast broja kandide utiče na rast broja klostridije. Znači paralelno kod infekcije klostridije imamo i infekciju kandidom.

Tom prilikom zapaženo je stvaranje jednog jedinjenja koje se zove dihydroxyphenylpropionic  acid. Skraćeni naziv za ovo jedinjenje je DHPPA.

DHPPA je zapravo derivat tirozina. Već smo u prethodnim redovima ovog teksta rekli da tirozin sintetišu i luče u zid creva bakterije koje tu žive. Tirozin je odgovoran za sintezu  neurotransmitera L-dopa tj., L-dopa nastaje iz tirozina. Iz L-dope sintetisaće se dopamin a iz njega norepinefrin i epinefrin.

Ove reakcije izgledaju ovako:

Tirozin (tirozin hidroxilaza) – dihidrofenilalanin je L-dopa (dopa dekarboxilaza)-Dopamin (dopamin beta hidroxilaza) – Norepinefrin (fenetanolamin N metiltransferaza) – Epinefrin.

Klostridija (kao i kandida) stvara i luči DHPPA a ovaj inhibira enzim dekarboxilazu i inhibira konverziju dope u dopamin. Tom prilikom stvaraju se izomeri tirozina koji su ustvari lažni neurotransmiteri. Oni uvek nastaju iz mikroorganizama GIT-a i uvek su metabolički proizvodi mikroorganizama GIT-a. Ti lažni neurotransmiteri su abnormalna jedinjenja fenilalanina i nisu pravi dopa već lažni-nefunkcionalni. Ta jedinjenja su 3-hidroxifenilalanin i 2-hidroxifenilalanin. Ovi abnormalni produkti amino kiseline tirozin iz bakterija i kvasaca su uvek povišeni kod  neuroza, tikova, psihoza, depresije, kolitisa, drugih poremećaja GITa, kod autizma, neuroloških poremećaja, psihijatrijskih poremećaja, mišićnih pareza i paraliza kao i kod šizofrenije. Najčešće su ovi poremećaji i njihovi simptomi kombinovani. Kod šizofrenije povećani nivo DHPPA redovan je nalaz u urinu.

Tretman i terapija:

Iz izloženog sledi da uvek kada tretiramo bakteriju klostridiju ne smemo zaboraviti i na kandidu.

Primećeno je da prilikom antibiotskog tretmana na klostridiju vankomicinom i metronidazolom dolazi do popravljanja opšteg stanja, ali da ubrzo nakon prestanka terapije simptomi i infekcija se vraćaju. Neki naučnici to pripisuju rekolinizaciji klostridije zahvaljujući sopstvenim sporama na koje terapija ne deluje a neki pak zaštitnoj ulozi kandide koja zadržava uslove povoljne za razvoj klostridije. Lactobacilus acidofilus takođe pomaže puno u sprečavanju rekolonizacije.

Antifungalna terapija-Kandifit, soft kapsule

Autori ovih redova smatraju da je izuzetno važno glavni akcenat baciti na tretman kandide – antifungalna terapija, najbolje efikasnim prirodnim dodacima kao što je Kandifit.

Ukoliko je pak potrebno primeniti antifungalne lekove koji imaju jači efekat (ali na žalost često su vrlo toksični za jetru) preporuka je da se uvek ide paralelno i sa prirodnim antifungalnim proizvodima a da se nakon prestanka davanja lekova nastavi još najmanje  6 meseci sa tretmanom Kandifitom (sprečava recidive). Tretman Kandifitom je dovoljan, bezbedan ali se mora provoditi duže vreme (1 do 3 meseca a u nekim slučajevima čak i 6 meseci).

Probiotici

Treba davati uvek visoke doze probiotika. Probiotici se moraju koristiti paralelno sa antibiotskom terapijom a i nakon prestanka antibiotske terapije, nastaviti najmanje još 4 nedelje svakodnevno. Uzimanje probiotika manje od 4 nedelje nema efekta. Nakon 4 nedelje može se doza probiotika smanjiti ili prorediti ali se preporučuje duže uzimanje. Probiotske bakterije mogu se unositi i svakodnevnim  konzumiranjem jogurta, kefira ili kiselog mleka. Zavisno od  individualne osetljivosti na ove namirnice (kazein) treba ih uzimati razblažene sa vodom u razmeri od pola-pola do 1:6 u korist vode. Količina od 200 ml dnevno čistog napitka je dovoljna.

Antioksidanti

Iz svih navedenih biohemijskih procesa može se zaključiti da se tom prilikom oslobađa velika količina slobodnih radikala pa treba primeniti terapiju intra i extracelularnim antioksidantima. Najbolji su preparati na bazi SOD-a i natrijum askorbata (ROSProtect). Candida, Helicobacter pilory i mnoge druge patogene bakterije kao Closstridia dificale, E.Coli, Klebsiella pneumoniae, Mycoplasma i sl.vrše destrukciju SOD-a zdrave ćelije domaćina.

Vitaminski dodaci

Primeniti oralnu nadoknadu vitamina B6, biotina i alfalipoične kiseline, zbog mogućnosti formiranja pentozoida i njegove pomenute blokade za ove nutrijente. Dodati i saplementaciju folnom kiselinom kao antidepresivnog vitamina. Naročiti značaj autori pridaju organskom, originalnom ulju biljke Nigella sativa.

Gastrolact

Ne treba smetnuti iz vida ni povezanost infekcija HP (helicobacter pylorijem) i kandide pa treba uvek i preventivno i u sklopu terapije primeniti i tretman protiv HP. Najbezbedniji a pri tome izuzetno efikasan proizvod koji ne remeti saprofitsku mikrofloru je Gastrolact.

Terapija čajnim mešavinama.

Odličan biljni lek u obliku čaja je čaj od divljeg origana tkzv. Vranilova trava ili čaj od nevena. Čaj od hajdučke trave je takođe dobar.

U tretmanu ne treba zanemariti ni značaj pravilne ishrane. Obratiti pažnju na osetljivost na gluten i kazein. Bujon (goveđi, kokošiji, riblji) obavezno uvesti u svakodnevnu ishranu kao odličan izvor kolagena i drugih hranljivih nutrijenata.

Laboratorijska dijagnostika

Pored klasičnih parametara laboratoriskih analiza treba urediti analizu mokraće na organske kiseline, COMBO organic acid test i test rezistencije-otpornosti kvasca u fecesu. 

Izvori: Stručni casopisi, članci, radovi zapadne, naturopatske, ajurvedske medicine i fitoterapije.

Tekst sredio i uobličio : Medicinski tim LV-Pharma

Gastrolact-pakovanje
Zatvori

Gastrolact®

4.998,00 din.
Kandifit za_gljivicne_infekcije kandidom
Zatvori

Kandifit

3.600,00 din.
Šta i kako radi Helicobacter pylori u želucu

Šta i kako radi Helicobacter pylori u želucu

Pre nego što se upustimo u mehanizme infekcije Helicobacter pylori, moramo se dotaći želuca i njegove funkcije.

Početak procesa varenja hrane

Normalan kapacitet želuca je oko 450 g sadržaja. Resorpcija hrane u samom želucu je veoma slaba. Resorbuje se alkohol direktno i neki lekovi kao npr. aspirin, brufen i slično.

Varenje se svodi na vlaženje, mešanje i otpočinjanje razlaganja krupnih proteinskih struktura. 

Želudac je važan zbog otpočinjanja razlaganja proteinskih, kolagenih i kazeinskih struktura,  tj. animalnih proteina. Biljni proteini se razlažu u crevima odnosno pankreasu.

Nakon što razloži velike proteinske lance pušta ih dalje i prepušta donjim delovima digestivnog trakta.

Informaciju o dolasku proteina u želudac dobija tkivni hormon gastrin, odnosno ćelije koje ga sintetišu. Gastrin stimuliše produkciju histamina iz ćelija tkiva želuca. Histamin potom deluje na parijentalne ćelije žlezdanog tkiva želuca, a te ćelije počinju produkciju i lučenje hlodovodonične kiseline (HCl). Koncentracija HCl se povećava i stimuliše pretvaranje želudačnog enzima pepsinogena u pepsin. Ovo pretvaranje, odnosno aktivacija pepsinogen-pepsin, odvija se samo pod uslovima kada je količina HCl dovoljna (pri pH 2 do 3), već na pH 4 je smanjena, a pri pH 5 i višem, nema stvaranja pepsina pa samim tim ni razlaganja proteina, što znači da započinje proces truljenja. Enzim pepsin počinje varenje, tj. razlaganje krupnih i velikih lanaca proteina. Sve dok u želucu traju ove međusobno povezane reakcije i koncetracija HCl je visoka, duodenum drži zatvoren prolaz do njega, ne dozvoljavajući prolazak hrane u njega.

Pepsin završava razlaganje krupnih proteinskih struktura pa je njih sve manje u želucu. Smanjuje se stvaranje, lučenje i količina HCl, tj. smanjuje se nadražaj i lučenje gastrina pa sada proces ide u suprotnom smeru. Kiselost u želucu se smanjuje naročito u pilorusnom delu želuca. Postaje manje kiseo, neutralan. Pilorusni deo duodenuma registruje ovu promenu i polako se otvara za prolaz sadržaja iz želuca. Želudac se kontrahuje i lagano istiskuje sadržaj prema duodenumu. Ceo ovaj proces, zavisno od toga šta smo i koliko jeli, traje par sati (oko 3 do 4 sata).

Iz iznetog može se videti zašto ne treba jesti često, obimno i u kraćim vremenskim intervalima dodavati novu količinu hrane jer time remetimo prirodni ciklus varenja hrane. Upravo navedeno je najčešća greška ljudi koja dovodi do poremećaja varenja hrane na relaciji želudac-duodenum, stvarajući uslove za razvoj infekcija i aktivaciju Helicobacter pylori. Dakle, ovo je veća greška nego ishrana lošim namirnicama. Ovakve greške vode u neinfektivni gastritis i poremećaje koji se projektuju na donje partije crevnog trakta.

Anatomija želuca

Šta i kako radi Helicobacter pylori u želucu:

Helicobacter pylori živi u baznoj sredini pa se zato zahvaljujući svojoj građi zavlači u mukozni deo želuca (epitelni sloj koji oblaže unutrašnji zid želuca) gde je inače pH bazan. Bakterija Helicobacter pylori, izgleda kao burgija, ima duge cilije na jednom svom polu kojima se mašući kreće. One se rotiraju, rotirajući tako celu ćeliju, kao burgija što joj omogućava zavlačenje u mukus. Helicobacter pylori sa strane na telu ima manje treplje kojima se kači za zid želuca. Kada se zakači na ćelije zida želuca, počinje svojim produktima metabolizma da uništava ćelije zida želuca, razvijajući sve simptome inflamacije. Tom prilikom oslobađaju se prostaglandini, citokini, leukini, interleukini i drugi produkti zapaljenja. Oni ulaze u cirkulaciju i prenose se po organizmu dalje. Organizam reaguje histaminskom reakcijom i mi dobijamo sliku jakog gastritisa. Helicobacter pylori započinje svoju fazu intenzivnog razmnožavanja. Sa druge strane Helicobacter pylori produkuje enzim, ureazu, koju izbacuje u spoljnu sredinu (u lumen želuca). Ovaj enzim razlaže azotna (proteinska) jedinjenja iz hrane, tj. ureu, iz nitrita i nitrata na amonijak (NH3) i ugljen dioksid (CO2).

CO2 se resorbuje, ulazi u cirkulaciju, dolazi do pluća i mi ga izdisanjem izbacujemo u spoljnu sredinu (ovaj fenomen inače se koristi u dijagnozi infekcije Helicobacter pylori, i to je takozvani izdisajni test). CO2 remeti acido-bazni status krvi.

Jedan deo NH3 se resorbuje, remeti dodatno acido-bazni status krvi i metaboliše u jetri. Inače, urea u jetri se stvara od amonijaka i ugljen-dioksida. Posledica je višak uree i ceo organizam se zakiseljava. Drugi deo NH3 pasira dalje kroz digestivni trakt. Međutim, ovaj NH3 neutrališe HCl povećavajući stepen baznosti želuca što povećava dobre uslove za razvoj i razmnožavanje Helicobacter pylori.

Na ovaj način bakterija Helicobacter pylori stvara sebi životnu sredinu za rast i razvoj. Organizam se u početku brani tako što povećava produkciju HCl jer registruje njen manjak sa jedne strane a sa druge provocirana je visokim nivoom histamina. Ona se gomila u centralnom delu želuca (lumenu). Ovaj momenat mi registrujemo kao hiperhlorhidrija. Tada najčešće nastaje i simptom koji mi zovemo gorušica – vraćanje sadržaja ponovo kroz jednjak ka grlu i usnoj duplji.

Duodenum registruje višak HCl i ne pušta je u sebe. Otvara se kardija (gornji kraj želuca) i sadržaj se vraća prema jednjaku. Ovako isprovociran HCl-om organizam produkuje i veću količinu mukusa a sve ovo još više pogoduje Helicobacter pylori. Tokom vremena ulazimo u sindrom zvani GERB (Gastroezofagealna refluksna bolest, eng. GERD).

Lice sa ovim problemima počinje da pije h2 blokatore, ranisan ili od lekara dobije h1 ili h2 blokatore, inhibiše (smanjuje) lučenje histamina ili HCl i još više pogoduje razvoju Helicobacter pylori. Sve ovo na kraju vodi ka hipohlorhidriji i komplikacijama varenja hrane u želucu.

CO2, kao gas, uvećava volumen želuca pa je jedan od simptoma osećaj nadutosti, učestalog podrigivanja i slični simptomi. Gas tokom vremena može dovesti do anatomskog pomeranja želuca što omogućava lakše pražnjenje prema jednjaku i produbljivanja simptoma GERB-a. Sve pobrojano vodi finalno u atoniju želuca a posledično može doći i do hijatus hernije (dijafragmalne hernije). Dodajmo sada na sve ovo i ishranu koja je prirodno bogata histaminom i možemo videti kako se krug zatvara.

Ova infekcija u početku može da dovede do erozije zida želuca, mikročireva, kasnije čira a sve ovo može da pređe u karcinom, limfom pa i da se širi dalje na druge organe.

Hipohlorhidrija

Posledice manjka želudačne kiseline, hipohlorhidrije, do kojih dolazi su: nadimanje (nadutost), podrigivanje, gorušica, refluks kiseline (GERB), pojava kandide i bakterijski rast u crevima, slabo varenje proteina, manjak ili nedostatak apetita, sitost nakon unosa vrlo male količine hrane, bol i pečenje u želucu, konstipacija, dijareja, pojava sindroma propustljivih creva (SIBO).

Helicobacter pylori i Candida

Kako je funkcija želudačne kiseline da pored pomaganja pri razgradnji proteina, ubija mikrobe, patogene bakterije i gljivice (npr. kandidu) unete hranom te se često dešava da pacijenti koji imaju Helicobacter pylori imaju i kandidu. Pojava kandide je nastala kako zbog manjka želudačne kiseline tako i zbog tretiranja helikobakterije antibioticima. Ovo je posebno izraženo kod starije populacije jer sa godinama hipohlorhidrija postaje uobičajeno stanje. Pacijenti oboleli od helikobaktera leče infekciju, a često deo simptoma koji prati infekciju helikobakterijom ostaje i nakon lečenja i eliminacije helikobakterije. Oni imaju osećaj da nisu eliminisali helikobakteriju, a u stvari je problem u postojanju infekcije kandidom za koju i ne znaju da imaju. Zato je preporuka da pacijenti koji duže imaju problema sa helikobakterijom obavezno provere i prisustvo kandide kako bi u slučaju infekcije mogli blagovremeno tretirati oba uzročnika.

Oni koji imaju infekciju helikobakterom, a imaju i manjak želudačne kiseline treba da pored terapije za helikobakteriju primenjuju i proizvode koji povećavaju nivo želudačne kiseline kako bi pored poboljšanog varenja sprečili stvaranje povoljnog ambijenta za razvoj helikobakterije i kandide.

HCl-Balans dodatak ishrani
Zatvori

HCl-Balans

2.352,00 din.
Gastrolact-pakovanje
Zatvori

Gastrolact®

4.998,00 din.
Kandifit za_gljivicne_infekcije kandidom
Zatvori

Kandifit

3.600,00 din.
DeHist preparat
Zatvori

DeHist

1.360,00 din.
Kandidijaza i kandida

Kandida – Kandidijaza je problem koji se ne sme zanemariti

Kandida (Candida albicans)

Poslednjih nekoliko godina svedoci smo značajnijeg rasta funkcionalnih poremećaja izazvanih preteranim rastom Kandide. Naša ishrana bogata ugljenim hidratima, velika upotreba antibiotika, kao i upotreba kontraceptivnih pilula, doprineli su pojačanom rastu Kandida gljivice. Ljudi, koji se suočavaju sa ovim problemom su sve više svesni da samo dijetetski režim ishrane ne može biti dovoljna terapija, već da se mora posegnuti za drugim rešenjima.

Candida albicans je jednoćelijska gljivica koja se nalazi u crevu kao normalan stanovnik naše saprofitske mikroflore. Kada dođe do preterane upotrebe antibiotika i posledične promene normalne flore creva, dolazi do njenog preteranog rasta. Postoje podaci da najmanje dve trećine stanovništva na neki način pati od preterane aktivnosti Kandide.

U normalnom okruženju, kada postoji fiziološka aktivnost svih saprofitskih kultura, Candida zauzima pet procenata crevne flore. U ovom stanju ima dve korisne svrhe. Jedna svrha je da pomaže u pokretanju aktivnosti hormona a druga je apsorpciji teških metala, koji se mogu izbaciti pokretima creva. Postoji više sojeva Candida, od kojih je najistaknutija sorta albicans. Prema nekim saznanjima u normalnom okruženju gljiva Candida albicans neutrališe izumrlo tkivo.

Posledice kandidijaze

Izloženost određenim hemikalijama, korišćenje kontracepcije, kortikosteroidi, antibiotici i hemijska jedinjena su razlozi zbog kojih se gljivica dramatično menja, počinje da se kolonizuje, da funkcioniše kao višećelijski organizam, i počinje da napada zdravo tkivo, te se kao posledice vide gljivice nožnih prstiju, atletsko stopalo, vaginalna kandidijaza i mnoga druga stanja.

Problemi sa telesnom težinom, vaginalna kandidijaza, atletsko stopalo, perut, osip od pelena kod beba, gljivice na noktima, upale zglobova, loš imunološki odgovor, glavobolje, alergije, herpes zoster, afte po sluznici usta, preterano kijanje, loša memorija, magla u mozgu, plak zuba, hemoroidi i akne su povezani sa preteranom aktivnošću Candide.

Kada koristimo antibiotike ili kortikosteroide, bezalkoholna pića ili kafu, jedemo prekomerne količine šećera ili hrane koja sadrži kvas; sve ovo može pokrenuti pojačani rast Candide. Ako ste ikada imali pojačanu potrebu za slatkišima i testima, znajte da to nastaje zbog preterane aktivnosti Candide. Ako se osećate umornim, da vam se traži da spavate više od 9 sati, da imate bolove u celom telu u zglobovima, kao i otekline oko zglobova, ako imate obložen jezik, sve to je povezano sa preteranom aktivnošću Candide.

Čak se i određene hronične bolesti mogu povezati sa kandidom, kao što su miomi uterusa, aktivan Epstein Bar Virus, Lupus, ALS, Artritis, Chrohnova bolest i colitis, za koje se smatra da  započinju parazitskom invazijom, a koja u stvari može biti samo Candida. Nekontrolisana dijareja može biti u stvari znak rasta Candide ili da je ona udružena sa drugim prouzrokovačima. Svi problemi vezani za zatvor takođe u osnovi imaju pojačanu aktivnost Candide.

Kandida i alergija

Većina alergija može nestati eliminacijom Candide, jer se zna da otpadni produkti pri raspadanju Kandide preplavljuju limfni sistem sa više toksina nego što se telo sa tim može nositi, pa to u stvari dovodi do stvaranja alergija. Prekomerni rast kandide drastično smanjuje varenje, omogućavajući nesvarenoj hrani da uđe u krvotok. Ova nesvarena hrana izaziva imuni odgovor, stvarajući alergiju. Mnogi ponovljeni problemi sa sinusima su posledica porasta Candide.

Kandida i hormoni

Problemi sa hormonima mogu biti uzrokovani viškom Candide, kod muškaraca ili žena. Kandida izlučuje supstancu koju telo tumači kao estrogen, to su takozvani ksenoestrogeni. Telo smanjuje stvaranje estrogena misleći da ga je previše, a zapravo ga ima premalo. Krajnji rezultat toga je manjak estrogena. PMS i endometrioza mogu biti uzrokovani Kandidom. Vraćanje Kandide u ravnotežu moglo bi da popravi neravnotežu hormona.

Višak crevne sluzi izazvane Candidom uzrokuje smanjenje apsorpcije hranljivih sastojaka, posebno kalcijuma i magnezijuma. Stoga osteoporoza i oštećenje hrskavice mogu biti posledica Candide. Ne zaboravite halitozu, loš zadah iz usta, koji nastaje iz poremećene i usporene pasaže creve. Nadutost i gasovi mogu nastati od Kandide. Kada se jede hrana sa visokom glikemiskim indeksom ona je ujedno hrana i za Candidu. Kao sporedni proizvod nastaje gas, baš kao i pravljenje piva.

Još jedan znak da je prekomerna Candida u telu je disfunkcija imunog sistema. Ova disfunkcija, ova konfuzija, može dovesti do stvaranja stanja kao što su MS (Multipla skleroza) / ALS (amiloidna lateralna skleroza), lupusa, artritisa, pa i do prehlade. Mnoge pritužbe na propadanje kostiju, hrskavice, tetiva i ligamenta mogu nastati zbog viška Kandide.  

Kandida može prouzrokovati probleme sa desnima, tj. sa slabljenjem desni ispod linije zuba. Kao što je ranije rečeno, većina suvišnog plaka je povezana sa Kandidom.

Gljivica nožnih prstiju je takođe Kandida.

Neka istraživanja pokazuju i da prekomerni rast Kandide izaziva povećanu viskoznost krvi (gustina krvi).

Kandida i emocionalni problemi

Mnogo emocionalnih problema može biti uzrokovano prevelikim brojem Kandide. Osećaj inferiornosti i očaja obično prati rast Kandide. Mnogi se žale zbog osećaja da će se dogoditi nešto loše, kao da je nevolja iza ugla. To može dovesti do napada panike i duboke anksioznosti. Depresija može biti takođe prisutna, čak i ako je samo u pozadini Kandida. Mnogi oboleli govore o potrebi da budu antisocijalni, ponekad do tačke potpune izolacije. Prekomerni rast kandide takođe izaziva ponavljajući osećaj „čemu ovo“. Često se može javiti osećaj razdražljivosti, manifestovan kao takozvani osećaj unutrašnjeg besa.

Zbog svega navedenog neophodno je ozbiljno shvatiti navedene probleme, sprečiti nekontrolisani rast Candide i eliminisati kandidijazu bilo kog tipa što hitnije.

Pored standardnih metoda koje propisuju lekari za lečenje Kandide postoje i prirodni proizvodi, odnosno supstance koje su čak i efikasnije za eliminaciju Candide a nemaju štetne nuspojave.

Horopito

Biljka Horopito (Pseudowintera colorata) koja raste na Novom Zelandu pokazala se kao odlična u borbi protiv Kandide i kandidijaze.

Glavni aktivni sastojak biljke Horopito je vrlo začinjeno jedinjenje poznato pod nazivom seskviterpenski dialdehid ili „poligodial“. Nakon opsežnih istraživanja, naučnici su otkrili da je poligodial vrlo moćna, prirodna supstanca koja poseduje anti-gljivična svojstva.

Istraživanje izvršeno na Novom Zelandu poslednjih godina pokazuje jasno anti-gljivično delovanje Horopita, posebno na vrste Candida.

Poligodial je aktivni sastojak kapsula Kandifit i preporučuje se za sve tipove kandidijaza jer ima sistemsko delovanje na Kandidu

Kandifit za_gljivicne_infekcije kandidom
Zatvori

Kandifit

3.600,00 din.

HISTAMIN – INTOLERANCIJA I HRONIČNI UMOR

Histamin (histaminska intolerancija) na prvi pogled asocira na alergiju i usko je povezana sa sindromom hroničnog umora? U ovom tekstu izložićemo njihovu medjusobnu povezanost.

Obratićemo pažnju na simptome koji karakterišu ove medjusobno povezane zdravstvene probleme, sa kratkim osvrtom na moguće uzroke ovih stanja.

Umor modernog čoveka

Moderni nacin življenja današnjice, karakteriše se užurbanošću i velikom aktivnošću ljudi, pa su samim tim sve više iscrpljeni i umorni. Medicina danas to karakteriše kao tkzv. adrenalinski umor. Ovaj umor ne prolazi ni nakon noćnog sna, ljudi se ujutru bude sa istim osećajem umora i iscrpljenosti. Vrlo često, mnogi ljudi nemaju kvalitetan san, često se bude noću, ne mogu da zaspu, što svakako jos vise komplikuje njihov osećaj umora i iscrpljenosti. Da bi ovaj osećaj prevazišli, posežu za lekovima, različitim stimulusima, ispijaju velike količine kafe, čaja i drugih napitaka. Šta se dešava kada iscrpljenost uporno traje i utiče na svaki aspekt života a čini vam se da ništa ne možete da preduzmete kako biste se oslobodili simptoma iscrpljenosti?

Moderna medicina i dalje ima više pitanja nego odgovora kada je u pitanju ovaj sindrom, ipak, najnovija naučna istraživanja su otkrila interesantne činjenice koje mogu pomoći većem broju hronično umornih da se reše tog problema.

 

Sindrom hroničnog umora

Sindrom hroničnog umora opisuje se kao stanje naglašenog osećaja umora koji ne prolazi ni nakon odmora. Ovaj osećaj traje duže vreme. Osećaj hroničnog umora vrlo brzo se vraća i nakon vremena provedenog na godišnjem odmoru. Ljudi vrlo često kažu da su se osećali dobro dok su bili recimo na moru ili negde u prirodi, planini, ali im se sve povratilo nakon par nedelja po završetku odmora. Pojedini ljudi sa ovim sindromom često nisu u stanju da obave ni najjednostavnije aktivnosti. Takodje često im se javlja osećaj gubitka pažnje, koncentracije i fokusa, konstantne pospanosti i sl. Nije neobično da ovakva stanja dovedu i do razvoja ozbiljnih depresija.

Sindrom hroničnog umora, ili CFS, poznat je i kao mialgični encefalomijelitis (ME), ili sistemska bolest intolerancije na napor (SEID).

Dodatni simptomi koji je prate hronični umor:

  • Loša koncentracija;
  • Magla u glavi;
  • Glavobolja;
  • Nesanica i drugi poremećaji spavanja;
  • Anksioznost;
  • Depresija;
  • Bolovi u zglobovima i mišićima;
  • Probavne smetnje;
  • Velika iscrpljenost nakon vežbanja;
  • Uvećani limfni čvorovi;
  • Upaljeno grlo…

Uzroci hroničnog umora

Sindrom hroničnog umora još uvek nije u potpunosti shvaćen, a istraživači nisu utvrdili konkretan uzrok. Nagađa se da CFS može nastati iz niza faktora uključujući sledeće:

  • Virusne infekcije (Epstein Bar virus, CitoMegaloVirus, Herpes Zoster i Herpes Simpleks 1 i 2, ostali virusi);
  • Gljivične infekcije, naročito Candida albicans
  • Bakterijske infekcije (chlamidia, helicobacter p., E.Coli i dr.)
  • Alergije ili osetljivost na hranu;
  • Loš odgovor imunog sistema;
  • Hormonska neravnoteža;
  • Oksidativni stres;
  • Povećana aktivnost u mastocitima koji stvaraju histamin…

Histamin uloga

Histamin je biogeni amin kojeg telo prirodno proizvodi. Histamin je važan za pravilno regulisanje mnogih telesnih funkcija, uključujući pokretanje lučenja hlorovodonične kiseline u cilju početka varenja hrane, spavanje, krvni pritisak, seksualnu funkciju, izlučivanje sluzi i kontrakciju glatkih mišića. Laboratorijski je sintetizovan 1907. godine, a nosi ime po grčkoj reči „histos“ što znači tkivo.

Takođe funkcioniše kao neurotransmiter u mozgu, prenoseći hemijske poruke između neurona.

U normalnim okolnostima, telo proizvodi male količine histamina da bi se održala ravnoteža između telesnih sistema. Ali kada telo reaguje na stresore poput alergija, rana ili stranih patogena, ćelije kao sto su mastociti, eozinofili i bazofili – izlučuju velike količine histamina kao deo imunološkog odgovora tj. odbrane tela.

Nakon oslobađanja u krvotok, histamin uzrokuje da kapilari postanu propustljiviji da bi se bela krvna zrnca (limfociti, makrofagi, neutrofili…) mogla kretati kroz njih i da bi mogli ciljano da napadaju uljeze. Povećana propustljivost kapilara takođe izaziva izvlačenje tečnosti iz tkiva da bi se izbacila masa iritanata.

Histaminska intolerancija

Izraz histaminska intolerancija je u stvari – pogrešan naziv  jer nije u pitanju netolerancija, već višak produkcije histamina, preopterećenje organizma histaminom.

Histaminska intolerancija se javlja kada se u organizmu skuplja previše histamina. Za ovo postoje dva razloga: Ili zbog viška histamina uglavnom unetog hranom (tkzv. egzogeni histamin) ili zbog oslabljene sposobnosti za razgradnju histamina.

Intolerancija na histamin se ispoljava kao:

  • Umor;
  • Magla u glavi i loša koncentracija;
  • Glavobolja ili migrena;
  • Loše spavanje i teški snovi ili nesanica;
  • Anksioznost, panika, strahovi;
  • Bol u zglobovima, misicima, fascijama;
  • Probavne smetnje (dijareja);
  • Neobjašnjiva slabost;
  • Neregularan menstrualni ciklus;
  • Oticanje – upala tkiva;
  • Problemi sa telesnom temperaturom (variranje od niske do visoke) ;
  • Vrtoglavica i nestabilnost;
  • Tinitus (različiti zvuci u glavi i ušima) ;
  • Problemi sa disanjem;
  • Tahikardija (ubrzan rad srca);
  • Svrab;
  • Osipi;
  • Teške alergije;
  • Želudačni refluks;
  • Mučnina i povraćanje…
  • Osetljivost na vetar i hladnoću
  • Osecaj hladnoce na periferiji ekstremiteta (hladni prsti šake i stopala)

Jedna od poslednjih veza nedavno otkrivenih u istraživanjima je i povezanost intolerancije na histamin i Menierove bolesti koja napada sluh i centar za ravnotežu. Dokaz ovoj povezanosti je značajno smanjenje simptoma dotične bolesti posle regulisanja histaminske intolerancije.

Faktori koji doprinose intoleranciji na histamin

Kao što smo videli, intolerancija na histamin je preopterećenost tela histaminom.

Može biti uzrokovana ili povećanom količinom histamina ili smanjenom sposobnošću tela za razgradnju istog.

U većini slučajeva je to kombinacija oba faktora koja rezultira prekomernom količinom histamina u telu.

Više je faktora koji doprinose intoleranciji na histamin, ali su sledeća 4 najzastupljenija i igraju najveću ulogu: smanjen DAO, upale u telu koje izaziva hrana, digestivna neravnoteža, stres, poremećeni mikrobiom.

1.    Smanjen DAO

DAO (diamino oksidaza) je enzim u organizmu odgovoran za razgradnju histamina. DAO se produkuje jednim delom u crevima a drugim u bubrezima. Ako je DAO slabiji (uticaj pojedinih unetih namirnica koje ga sprečavaju da radi kako treba) ili je nedovoljna produkcija ovog enzima da bi se izborio sa količinom sintetizovanog ili konzumiranog histamina, količina histamina će porasti.

Brojni faktori mogu uticati na proizvodnju i dostupnost DAO enzima:

  • Genetika;
  • Određeni lekovi (Nesteroidni, anti-inflamatorni lekovi (brufen, aspirin), Antidepresivi (Prozac, Zoloft, Efeksor…), Imuno modulatori (Humira, Enbrel …), Lekovi protiv aritmije (propanolol, metaprolol, cardizem, norvasc), Antihistaminici (Presing, Alegra, Zyrtec, Benadryl), Blokatori histamina (H2) (Tagamet, Pepcid, Zantac)
  • Serotoninski sindrom;
  • Konzumiranje alkohola;
  • Neodgovarajuća dijeta ili neodgovarajući način ishrane;
  • Nedostatak vitamina…

2.  Zapaljenja koje izaziva hrana

Određeni nivo histamina je prisutan u većini namirnica, ali pojedine sadrže znatno veće količine od ostalih (egzogeni histamin). Hrana koja sadrži visok nivo histamina opterećuje organizam i ako se konzumira u većim količinama od one koju organizam može da toleriše, telo ne može da razgradi preveliku količinu, kroz hranu unetog, histamina.

Svaki organizam je specifičan i zato će ista količina hrane bogate histaminom, kod jedne osobe izazvati reakciju a kod druge se ništa neće dogoditi (ili će reakcije biti minimalne).

Postoje i određene namirnice koje podstiču upalu u telu što indirektno dovodi do povećanja nivoa histamina. Namirnice koje izazivaju upalu su:

  • Šećer i namirnice koje ga sadrže, (slatkisi);
  • Alkoholna pića;
  • Trans masti i rafinirana ulja;
  • Gluten;
  • Natrijum glutaminat (sadrže ga začini);
  • Aditivi u hrani kao što su konzervansi i prehrambene boje;
  • Kukuruz;
  • Soja;
  • Mlečni proizvodi…

3. Gastrointestinalni poremecaji

Mnogi gastrointestinalni poremećaji mogu doprineti intoleranciji na histamin:

  • Sindrom propustljivih creva;
  • Osetljivost na gluten;
  • Prekomerno razmnožavanje odredjenih bakterija u tankom crevu (SIBO);
  • Ulcerozni kolitis;
  • Kronova bolest;
  • Upalna bolest creva (IBS)…

Pošto upala i povećani nivo histamina mogu pogoršati celokupno stanje, obolela osoba će praktično dospeti u začarani krug. Upala povećava nivo histamina koji povećava upalu koja povećava histamin koji… i tako u krug.

Neki istraživači nagađaju da intolerancija na histamin može biti posledica prevelikog rasta bakterija truljenja u crevima iz nesvarene ili loše svarene hrane. Ovakva hrana doprinosi povećanju histamina.

4.  Stres i adrenalinska iscrpljenost

Kada je telo pod stresom, oslobađa adrenalin i kortizol, hormone koji podstiču nervni sistem da stavi telo u režim preživljavanja aktiviranjem mehanizma „bori se ili beži“. U tom stanju ugroženosti, organizam sve svoje resurse koristi za očuvanje energije da bi je usmerio na upravljanje uočenom pretnjom.

To rezultira kaskadom hormonalnih reakcija koje aktiviraju imunološki sistem i pokreću oslobađanje veće količine histamina.

I drugi hormoni koji su pod uticajem hroničnog stresa direktno i indirektno utiču na povećanje nivoa histamina, uključujući estrogen, progesteron i dr.

5. Teški metali

Teški metali kao sto su aluminijum, arsen, živa i drugi elementi koji učestvuju u oksidoreduktivnim reakcijama mogu imati veliki uticaj na razvoj sindroma hroničnog umora i povecanja histamina u organizmu. Zato eliminaciji navedenih hemijskih elemenata treba posvetiti posebnu pažnju. 

Intolerancija na histamin – Lečenje

Fokus lečenja intolerancije na histamin je smanjenje opterećenosti tela histaminom. S jedne strane ograničavanjem konzumiranog i sintetizovanog histamina, a sa druge povećavanjem sposobnosti tela da razgradi histamin.

Postizanjem optimalnog nivoa histamina u organizmu simptomi će nestati.

Histaminska intolerancija i preporučena hrana

Hrana koja sadrži visok nivo histamina i koju treba izbegavati:

  • Alkohol;
  • Fermentisana hrana ili piće (kombuha, kiseli krastavci, kiseli kupus, turšija…);
  • Paradajz, kečap, patlidžan;
  • Hrana koja sadrži veštačke prehrambene boje ili konzervanse;
  • Testenine;
  • Čokolada i kakao;
  • Neki mlečni proizvodi;
  • Prerađeno, sušeno, dimljeno ili fermentisano meso;
  • Ostalo meso tretirano hemikalijama – mesne prerađevine;
  • Konzervisani proizvodi

Nerealno je izbegavati hranu sa visokim histaminom zauvek. Ali pridržavanjem nisko histaminske dijete u trajanju od nekoliko meseci, dok uporedo radite na drugim promenama životnog stila da biste smanjili opterećenost histaminom, mogu se u velikoj meri smanjiti a kod nekih i potpuno ukloniti simptome.

Dopunske preporuke dijeti kod intolerancije na histamin su dodaci ishrani.

Smanjenje simptoma može se postići konzumiranjem dodatka za povećanje nivoa DAO enzima. DeHist, kopriva, natrijum askorbat, bromelain, n-acetil-cistein, likorik, cink, magnezijum…, takodje su efikasna pomoc u regulaciji nivoa histamina!

Inhibicija razgradnje histamina

Zdravlje creva i oslabljena funkcija creva je odnos začaranog kruga, ne samo zbog stvaranja veće količine histamina, već i zbog inhibiranja sposobnosti tela za razgradnju.

  • Eliminišite upalnu hranu (gluten, kukuruz, soja, šećer, rafinisana ulja i mlečni proizvodi);
  • Dodajte u svakodnevnu ishranu veće količine lekovitih namirnica – povrće, dugo kuvane čorbe od dugih cevastih kostiju, zdrave masti i omega 3 masne kiseline;
  • Uzimajte suplemente kao što su Gastrolact, Kandifit, Gastroprotect, HCl-Balans, DigestFood, Organic silica, ROS protect, DeHist.
  • Pijte toplu, prethodno prokuvalu vodu;
  • Uspostavite i održavajte redovno pražnjenje creva.

Postoji i nekoliko drugih promena u načinu života koje mogu doneti značajno poboljšanje a to su:

  • Dovoljno kvalitetnog i okrepljujućeg sna;
  • Redovno lagano vežbanje-20 minutna intenzivna setnja (intenzivne vežbe poput trčanja ili dizanja tegova mogu pogoršati simptome);
  • Smanjivanje stresa (duboko disanje);
  • Redovno opuštanje;
  • Meditacija, joga i duboko disanje.

Zaključak

Skoro svi nabrojani osnovni faktori za koje se misli da doprinose i izazivaju sindrom hroničnog umora povećavaju nivo histamina u telu.

Preaktivan ili preopterećen imuni sistem, pojačana aktivnost mastocita, virusne infekcije, oksidativni stres, hormonalna neravnoteža i alergije ili preosetljivost na hranu, mogu pokrenuti telo na imuni odgovor izazivajući porast histamina.

Iako su ishrana, dodaci ishrani i promena načina života neophodni za lečenje uzroka bilo koje dijagnoze, važno je da to uradite pod nadzorom zdravstvenog radnika. Ako sumnjate da imate sindrom hroničnog umora ili intoleranciju na histamin, neophodno je da se obratite lekaru koji ima iskustva u lečenju pacijenata sa sindromom hroničnog umora.

Text pisao:

Medicinski tim, specijalističke internističke ordinacije NayaMedic, Beograd, Srbija

DeHist preparat
Zatvori

DeHist

1.360,00 din.
Anemija nedostatak gvozdja

Najčešći uzroci refraktorne anemije uzrokovane deficitom gvožđa

Deficit gvožđa je jedan od najčešćih problema kod ljudi danas (oko 2 milijarde ima anemiju), a izazvano je zbog poremećaja u digestivnom sistemu, neadekvatne ishrane, stresa, kao i inflamacije, infekcije, krvarenja.

Deficit gvožđa nastao zbog patoloških stanja najčešće se odnosi na bolesti u gastrointestinalnom traktu, sa krvarenjem ili oštećenom apsorpcijom.

Do sada sprovedenim istraživanjima koja su se odnosila na anemiju i deficite gvožđa ukazala su na najčešće uzroke deficita gvožđa i refrakternog odgovora na oralnu terapiju preparatima gvožđa.

To su Helicobacter pylori (HP), autoimuni atrofični gastritis, celiačna bolest, genetske mutacije.

Kod pacijentata kod kojih je postojao pozitivan ureaza test i potvrda infekcije sa helicobacter pylori terapijskim merama je pokušana eradikacija HP.

Kod osoba kod kojih je terapija postigla efekat u periodu od 12-24 meseca bila je regulisana anemija i bez primene preparata gvožđa.

Suprotno tome, kod osoba kojima terapija za eradikaciju HP nije pomogla anemija i deficit gvožđa su i dalje postojali.

Kako HP gastritis izaziva anemiju sa deficitom gvožđa?

Apsorpcija gvožđa je snižena zbog hroničnog gastritisa sa sniženom ili potpunim nedostatkom želudačne kiseline.

Usled redukovane sekrecije želudačne hidrohlorne kiseline onemogućena je apsorpcija gvožđa usled redukovanog pretvaranja ne-hemskog gvožđa iz feri u fero stanje.

Osobe sa anemijom i infekcijom HP češće imaju gastritis korpusa u odnosu na osobe sa HP bez anemije.

Gastritis korpusa onemogućava adekvatnu sekreciju želudačne kiseline i sa porastom pH u želucu smanjena je apsorpcija gvožđa.

Nakon eradikacije HP sekrecija želudačne kiseline se vraca na normalu

Askorbinska kiselina se takođe izlučuje u želudačni sadržaj.

Infekcijom HP i ova kiselina nedostaje u želucu, što takođe onemogućava adekvatnu apsorpciju gvožđa u želudcu.

Ova infekcija je odgovorna i za lučenja hepcidina, hormona iz hepatocita kao odgovor na stvaranje IL-6 i gastritisa udruženog sa infekcijom HP.

Helicobacter pylori kao i mnoge druge bakterije „troše “ gvožđe koje im služi kao faktor rasta.

Ova konstatacija je potvrđena istraživanjima koja su se bavila proteinom za deponovanje gvožđa od strane bakterija HP (Pfr).

Uz HP snižena je apsorpcija gvožđa u želudcu i zbog toga što je gvožđe prošlo kroz sluznicu želudca u obliku laktoferin.

Dokazano je da je nivo laktoferina viši u osoba sa HP infekcijom i hipohromnom anemijom.

Hronični gastritis izazvan infekcijom HP snižava i nivo vitamina B12 što još više doprinosi stvaranju anemije.

Sa eradikacijom se i nivo vit B12 dovodi u normalu.

Autori teksta:

Dr med Branko Čalija,  magistar medicinskih nauka

Naučni saradnik i predsednik republičke komisije Srbije za transfuziju

Dr med. Nada Vasiljević, Primarijus, doktor medicinskih nauka i doktor Ayur-Veda medicine

ulje origana i kandifit protiv kandide

Kandifit i ulje origana u borbi protiv kandide

PREDNOSTI KANDIFITA KOD TRETMANA C. ALBICANS

Pored mnogih subjektivnih i objektivnih simptoma infekcije kandidom jedan od najraširenijih i najspecifičnijih je da ljudi imaju nenormalnu potrebu da jedu slatko i to naročito proizvode od rafinisanog šećera i testa, kao i da su jako intolerantni na alkohol, a isti ih privlači da ga konzumiraju.

Naročito su zanimljive pivopije.

Tom prilikom nus proizvod metaboliranja tih šećera od strane kandide su vrlo toksični aldehidi i to formaldehyd i naročito acetaldehyd.

Ista ova 2 jedinjenja imamo i kod konzumiranja alkohola tj. pijanstva.

Acetaldehid utiče na peristaltiku creva pa se zato desi nekim ljudima koji su u stanju teškog pijanstva da dobiju jak i profuzan proliv.

Inače acetil aldehid treba da se izmetaboliše u jetri i učini neškodljivim, a produkti se izbacuju bubrezima.

Dakle i kod kandide kao i kod alkoholizma acetaldehyd treba da se izmetaboliše u jetri.

Ako ga ima puno i konstantno ona to ne moze da postigne, pa su simptomi kod kandide skoro identični kao kod konzumiranja alkohola.

Klasično trovanje sa simptomima, stalnog umora, glavobolja, blaga opijenost, mučnina, vrtoglavica, zamućeni vid, bolovi u misicima,  zglobovima, sternumu i dr., poznati su svima koji su se nekada u životu predozirali alkoholnim pićima

Kada se krene sa eliminacijom kandide bilo biljkama bilo hemijom dolazi do naglog i velikog oslobađanja acetil aldehida što je razlog zašto se ljudi u toku terapije jedno vreme osećaju lošije nego pre početka lečenja.

Naravno stepen ovog fenomena zavisi od intenziteta same infekcije, količine same kandide i toksina u organizmu, kao i od agresivnosti samo terapije.

Ovo je još jedna od prednosti korišćenja prirodnih, biljnih proizvoda kakav je Kandifit.

Vreme konzumacije Kandifita, kreće se od jednog do šest meseci, svakodnevno.

Kandifit i origanovo ulje u tretmanu kandide

Da bi se dobio isti efekat terapijskog dejstva na C.albicans, potrebna je homogenizovana smesa 1% poliglodial ekstrakta lista horpito biljke i 12% oleuropein ekstrakta lista masline u devičanskom ulju ploda masline, a origano oila sa 75%-85% sadržaja carvacrola, što je mereno jedinicama aktivnosti, polovina koncentracije u korist horopita.

To znači da bi eliminisao kandidu treba nam samo horopita (bez lista masline) 2,5 a ovih drugih 5 mernih jedinica u navedenim % aktivne materije.

Uz dodatu aktivnost ekstrakta lista masline, ova aktivnost se drastično povećava u korist Kandifita.

Pored povoljnog efekta na C. Albicans, Kandifit pokazuje vrlo povoljne rezultate u tretmanima i drugih gljivičnih mikroorganizama, kvasaca, plesni ( Aspergilus vrste ) pa čak i nekih bakterija i parazita.

Tekst pripremio

Stručni medicinski tim LV-Pharm-a!

Kandifit za_gljivicne_infekcije kandidom
Zatvori

Kandifit

3.600,00 din.
Kako normalizovati nivo holesterola

Visok nivo holesterola u krvi i kako ga normalizovati

Holesterol je voskasta supstanca koja je po strukturi slična masti. On je sastavni deo organizma i potreban je za normalno funkcionisanje svake ćelije. Organizmu je neophodna određena količina holesterola za normalno funkcionisanje. Najveći deo holesterola nastaje u jetri, a do njegove sinteze može doći i u sluzokoži creva i nadbubrežnim žlezdama. Odatle se putem krvotoka transportuje do ćelija u organizmu.

Holesterol se nalazi u hrani koju svakodnevno jedemo, a neophodan je za proizvodnju hormona, kao i vitamina D.

Previše holesterola u krvi može  da dovede do određenih zdravstvenih problema, posebno do nastanka kardiovaskularnih bolesti.

Šta je holesterol?

Za razumevanje  šta znači kad neko ima povišen nivo holesterola u krvi, važno je znati neke činjenice o samom holesterolu.

Krv je vodena, a holesterol je masna supstanca. Baš kao ulje i voda, ni holesterol i krv ne funkcionišu zajedno. Zbog toga je, da bi nesmetano putovao kroz krvotok, holesterol spakovan u male pakete koje nazivamo lipoproteini. Oni su napravljeni od masti (lipida) iznutra i proteina spolja.

Dve vrste lipoproteina su nosioci holesterola u celom organizmu, te je važno da oni budu u okviru propisanih vrednosti.

LDL holesterol  (Low density lipoproteins – lipoproteini male gustine)  često se naziva „lošim“ holesterolom.

Visok nivo LDL holesterola dovodi do nastanka holesterola u arterijama, a što je nivo LDL u krvi veći, veća je šansa za nastanak bolesti srca.

Sa druge strane HDL (High-density lipoproteins – lipoproteini velike gustine) holesterol se naziva „dobar“ holesterol.

HDL vraća LDL holesterol iz drugih delova tela nazad u jetru, koja uklanja holesterol iz organizma. Što je veći nivo HDL holesterola, to je šansa za nastanak kardiovaskularnih bolesti manja.

Trigliceridi

Masnoća iz hrane se hidrolizuje u tankom crevu, apsorbuje i resintetiše u ćelijama crevne sluzokože, ulazi u limfne sudove i u cirkulaciju, tj. stiže do jetre. Višak se deponuje u obliku masnih naslaga.

Komplikacije:

Previše holesterola u krvi može se nagomilati na zidovima arterija, što može dovesti do nastanka plaka.

Tokom vremena, plak može da izazove sužavanje arterija, odnosno aterosklerozu.

Arterije koje srce snabdevaju krvlju su koronarne arterije. Sužavanje koronarnih arterija zbog naslaga može da zaustavi ili uspori protok krvi u srce. Kada su arterije uske, količina kiseonika u krvi je smanjena i dolazi do kardiovaskularnih bolesti. Velike površine plaka mogu dovesti do  “angine pectoris” koja se manifestuje bolom u grudima.

Određeni tipovi plaka imaju tanku koru i pukotine što može dovesti do ispuštanja masnoće u krvotok. Tako nastaju krvni ugrušci koji blokiraju slobodan protok krvi i neretko iniciraju infarct, ali i anginu pectoris.

Visok nivo holesterola u krvi poznat je i kao:

  • Hiperholesterolemija i
  • Hiperlipidemija.

Iako se na mnoge faktore koji utiču na dobijanja holesterola ne može uticati, postoje stvari na koje se mora obratiti pažnju, a to su:

Šta jedemo? Holesterol se nalazi u namirnicama bogatim trans mastima, ali i u namirnicima životinjskog porekla.

Koliko smo fizički aktivni? Bavljenje nekom od mnogobrojnih fizičkih aktivnosti može smanjiti nivo lošeg holesterola.

Da li smo gojazni? Svaka osoba čija je težina iznad granica normalnih vrednosti  spada  u grupu rizika povišene vrednosti LDL-a.

Dijagnostika:

Visok nivo holesterola u krvi dijagnostikuje se kontrolom nivoa holesterola u krvi. Najbolje je uraditi test krvi koji se naziva profil lipoproteina.

Vrednosti holesterola u krvi

  • Normalne vrednosti 3,1 – 5,5 mmol/l
  • Snižene vrednosti <3,1 mmol/l
  • Povećane vrednosti >5,5 mmol/l

Lečenje:

S obzirom na to da nema jasnih znakova koji ukazuju na hiperlipidemiju, mnoge osobe i ne znaju da od nje pate.

Zbog toga je od velike važnosti redovna kontrola zdravlja.

Primarni cilj lečenja holesterola je smanjenje nivoa LDL-a kako bi se smanjio rizik od srčanog udara ili drugih bolesti uzrokovanih očvršćavanjem arterija. Uopšte, što je veći nivo LDL-a, to su veće šanse za razvoj srčanih bolesti ili srčanog udara.

Faktori rizika koji utiču na povišen LDL su:

  • Pušenje
  • Dijabetes
  • Godine starosti
  • Visok krvni pritisak

LV Pharm rešenje

natto NKCP je dijetetski proizvod koji razlaže trombove i fibrinske naslage sa zidova krvnih sudova (ateroskleroza). Pored toga, natto NKCP smanjuje gustinu krvi, sprečava slepljivanje krvnih ćelija, odnosno sprečava nastanak trombova. Reguliše holesterol i trigiceride. Saznajte više na stranici proizvoda.

Šta je migrena i kako je ublažiti?

Šta je migrena i kako je ublažiti?

Migrena može izazvati ozbiljan bol ili pulsiranje, obično na jednoj strani glave. Često je praćena mučninom, povraćanjem i ekstremnom osetljivošću na svetlost i zvuk.

Napadi migrene mogu izazvati značajan bol u trajanju od nekoliko sati i mogu biti toliko ozbiljni da bol onemogućava svakodnevne aktivnosti.

Pojavljuje se češće kod žena (75%, približno) i može uticati na sposobnost osobe prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Ćelije mozga funkcionišu tako što šalju signal jedne drugima, a kada migrena počne, talas električne aktivnosti se širi preko površine mozga i potiskuje njegovu normalnu električnu aktivnost. Zatim sledi reakcija nerva koji kontroliše bol u glavi i licu, šalje signale i izaziva jak bol.

Uzroci migrene

Nisu do kraja razjašnjeni ali se smatra da mogu nastati  kao posledica  promena u moždanom sistemu i njegovim interakcijama sa trigeminalnim nervom.

Hormonski disbalans – uključujući serotonin koji pomaže u regulisanju bolova u nervnom sistemu – takođe može biti jedan od uzroka. Naučnici još uvek proučavaju ulogu serotonina kod migrene, a nivo serotonina opada tokom migrenskih napada. Ova činjenica može uticati na trigeminalni nerv da oslobađa supstance koje se nazivaju neuropeptidi, koji putuju do spoljašnjeg pokrivača mozga što dovodi do nastanka migrenoznog bola.

Faktori – koji mogu biti okidači za pokretanje migrene su različiti i tu spadaju: aditivi iz hrane, hormonski disbalans, stres, lekovi, nesanica, alkoholna pića,…

Upozoravajući simptomi poznati kao aura mogu se javiti pre ili za vreme trajanja glavobolje. To mogu biti blicevi svetlosti, mrtvih tačaka ili kočenja na jednoj strani lica.

Simptomi migrene često počinju u detinjstvu, adolescenciji ili ranom odraslom dobu.

Faze migrene

Migrena ima određene faze: prodromalni period, auru, glavobolja i postdromalni period.

Prodromi obično počinju 1-2 dana pre migrene i tada se mogu primetiti suptilne promene koje upozoravaju na predstojeću migrenu:

  • promene raspoloženja od depresije do euforije
  • kočenje vrata
  • povećana žeđ
  • učestalo mokrenje
  • učestalo zevanje.

Aura se javlja pre ili tokom migrene.

Većina ljudi doživljava migrene bez aure. Ovi znaci se ne javljaju kod svih pacijenata, ali oko 25% pacijenata sa migrenom može da ima ovu fazu koju prate simptomi:

  • Vizuelni poremećaji, kao što su : bljesak svetlosti, talasasti vid
  • Slabost mišića

Svaki od ovih simptoma obično počinje postepeno, nastaje tokom nekoliko minuta i traje od 20 do 60 minuta.

Migrena obično traje od četiri do 72 sata ukoliko se ne leči. Učestalost javljanja glavobolja varira od osobe do osobe.

Tokom napada migrene može biti prisutan:

  • Bol sa jedne strane ili sa obe strane glave,
  • Osetljivost na svetlost, zvuke, a ponekad i mirise i dodire,
  • Mučnina i povraćanje,
  • Zamagljen vid.

Postdrom

Poslednja faza, poznata kao postdrom se javlja nakon napada migrene i  uključuje osećaj umora i iscrpljenosti.

Tokom 24 sata može se javiti : konfuzija, vrtoglavica, slabost.

Komplikacije prouzrokovane migrenom mogu biti :

  • Status migrenosus,
  • Perzistentna aura bez infarkta,
  • Migrenski infarkt,
  • Epileptični napad provociran migrenskom aurom.

Lečenje migrene

Lekovi mogu pomoći da se spreči nastanak nekih migrena i da ih učine manje bolnim. Neophodno je konsultovati se sa svojim doktorom koji će odrediti način lečenja migrene. Pravilan izbor lekova, u kombinaciji sa lekovima za samopomoć i promene u načinu života, mogu biti od velike pomoći.

Od medikamenata se koriste triptani, ergot preparati, nesteroidni analgetici, antiemetici, kortikosteroidi za parenteralnu primenu i antiedematozni rastvori.

Za ublažavanje simptoma migrene od pomoći mogu biti: akupuntura, biljni čajevi i aromaterapije.

Takođe, mogu pomoći sledeći LV Pharm proizvodi:

LV Pharm rešenje za prevenciju glavobolje i migrene

DeMigra za prevenciju glavobolje i migrene
Zatvori

DeMigra

960,00 din.
Menopauza i uticaj na opste zdravlje

Menopauza i uticaj na opšte zdravlje

Kada stvaranje hormona u jajnicima padne ispod nivoa koji izaziva menstruaciju, ona izostaje.

Menopauza predstavlja period od 12 meseci bez menstrualnog ciklusa.

Menopauza je kraj ženskog menstrualnog ciklusa i plodnosti. Nastaje kada jajnici prestanu da luče estrogen i progesteron, dva hormona odgovorna za plodnost žene.

Iako je prirodni biološki proces, neprijatni simptomi menopauze mogu poremetiti spavanje, smanjiti energiju ili pak uticati na emocionalno zdravlje.

Simptomi menopauze:

  • Gubitak menstuacije
  • Promene raspoloženja
  • Valunzi
  • Ubrazan rad srca
  • Gubitak daha
  • Nesanica
  • Pojačano znojenje
  • Razdražljivost
  • Umor
  • Nervoza
  • Urinarne tegobe
  • Noćno znojenje

Menopauza se dešava prirodno sa godinama. Kako žena stari postepeno se smanjuje funkcija njenih jajnika i proizvodnja estrogena.

Estrogen igra ključnu ulogu u celom organizmu, utiče na: mozak, kosti, kožu, srce, krvne sudove i druge funkcije u organizmu. Tokom prirodne menopauze dolazi do  postepenog pada estrogena, koji u slučaju hirurške intervencije biva naglao zaustavljen.

Hirurška menopauza

Indukovana odnosno hirurška menopauza je menopauza uzrokovana operacijom.

Ooforektomija je termin za hirurško uklanjanje jajnika i ukoliko nije kombinovana sa histerektomijom (uklanjanje materice), neće doći do indukovane menopauze, jer materica i dalje luči estrogen. U slučaju histerektomije dolazi do momentalnog gubitka menstrualnog ciklusa.

Taj nagli pad estrogena može dovesti do simptoma menopauze koji mogu imati ozbiljne posledice.

Starosna granica

Starosna granica za ulazak u menopauzu je individualna, a u velikoj meri je genetski predodređena.

U većini slučajeva, započinje posle 50-te godine života, ali može nastupiti i znatno ranije, u 40-tim godinama, i to je predmenopauza.

Perimenopauza

Perimenopauza je period kada jajnici postepeno počinju da proizvode manju količinu estrogena. Obično počinje u četrdesetoj, ali može početi  i u 30-tim godinama ili čak ranije i traje do menopauze. U poslednje 1-2 godine perimenopauze dolazi do znatnog pada proizvodnje estrogena.

Prosečna dužina perimenopauze je 4 godine. Kod nekih žena ova faza može trajati samo nekoliko meseci, dok god drugih može trajati i do 10 godina, a završava se kada tokom godinu dana žena nije imala nijedan menstrualni ciklus.

Žene koje rano ulaze u menopauzu imaju simptome slične prirodnoj menopazi, a to su valunzi , preterano znojenje, ubrzan rad srca, umor, nesanica, smanjena sekusalna želja, nepravilan ciklus, promene raspoloženja.

Uzroci mogu biti različiti: prehlade, hirurške intervencije, hemioterapija, genetika, autoimune bolesti.

Nakon menopauze povećava se rizik za nastanak određenih zdravstvenih problema.

  • Bolesti srca i krvnih sudova (kardiovaskularne bolesti)

Kada se nivo estrogena smanjuje, rizik od kardiovaskularnih bolesti se povećava. Zato je važno redovno vežbanje, zdrava ishrana, održavanje normalne telesne  težine.

  • Osteoporoza

U menopauzi kosti postaju krhke i slabe, što dovodi do povećanog rizika od preloma. Tokom prvih nekoliko godina nakon menopauze, može doći do brzog gubitka gustine kostiju, što povećava rizik za nastanak osteoporoze.

Žene u postmenopauzi sa osteoporozom su naročito podložne prelomima kičme, bokova i zglobova.

  • Urinarna inkontinencija

Kako tkiva vagine i uretre gube elastičnost, može doći do čestih, iznenadnih, jakih nagona za mokrenjem. Češće nastaju infekcije urinarnog trakta. Kegelove vežbe dovode do jačanja mišića karlice, čime se ublažavaju ovi simptomi.

Hormonska terapija može biti efikasna opcija lečenja urinarnog trakta u menopauzi i kod vaginalnih promena koje mogu dovestido urinarne inkontinencije.

  • Gojenje

Mnoge žene dobijaju na težini tokom prelaza u menopauzu i u postmenopauzi zbog usporenog metabolizma.

Preventivna zdravstvena zaštita tokom starenja uključuje zdravstvene skrining testove kao što su: kolonoskopija, mamografija, i skrining triglicerida, ispitivanje štitne žlezde.

Hormonska terapija zamene (HRT) je najefikasniji i najčešće korišćeni tretman za simptome menopauze, koja podrazumeva nadoknadu estrogena do čijeg pada dolazi tokom menopauze. HRT ima za cilj da ublaži simptome koji nastaju gubitkom estrogena. Koristi HRT-a kao terapije su potvrđene. Međutim, kod nekih žena prilikom primene hormonske terapije može doći do pojave neželjenih efekata kao što su: grčevi u nogama, mučnina, razdražljivost, depresija.

Joga, aromaterapija, akupunktura, fitoterapija mogu pomoći u ublažavanju ovih simptoma.

LV Pharm rešenje

Natural Twist Fave je dijetetski proizvod namenjen regulaciji hormonske neravnoteže. Smanjuje i ublažava simptome menopauze. Natural Twist Fave je jedini preparat na tržištu na bazi BOBA (AUTOHTONA BILJKA koja raste u Srbiji, NIJE GENETSKI MODIFIKOVANA), koji je izvor biološki aktivnih jedinjenja i koji pokazuje mnogobrojne povoljne efekte po ljudsko zdravlje.

Reumatoidni artritis bolovi u zglobovima

Reumatoidni artritis – zapaljenje zglobova

Artritis je zapaljenje zglobova. Može uticati na jedan spoj ili više zglobova. Postoji više od 100 različitih vrsta artritisa, sa različitim uzrocima i metodama lečenja. Dva  najčešća tipoa su osteoartritis (OA) i reumatoidni artritis (RA).

Šta je reumatoidni artritis?

Reumatoidni artritis (RA) je autoimuna bolest u kojoj imuni sistem greškom napada zglobove, umesto stranih tela poput bakterija i virusa od kojih ga u normalnim okolnostima štiti.

Ovo stvara zapaljenje koje izaziva tkivo, koje oblaže unutrašnjost zglobova (sinovijum), što dovodi do otoka i bola u i oko zglobova. Primarna funkcija sinoviuma je da pravi tečnost koja podmazuje zglobove i pomaže im da se kreću glatko. Međutim, nastala upala zgušnjava sinovium, koji na kraju može uništiti hrskavicu i kost u zglobu.

Ukoliko se upale ne leče može doći do oštetćenja hrskavice, elastičnog tkiva koje oblaže krajeve kostiju u zglobu, kao i same kosti. Tokom vremena hrskavica se gubi, a razmak između kostiju može postati manji. Zglobovi mogu postati labavi, nestabilni, bolni, mogu izgubiti pokretljivost, te može doći i do složenog deformiteta.

Uzrok RA još uvek nije u potpunosti razjašnjen, iako lekari znaju da abnormalni odziv imunološkog sistema ima vodeću ulogu u upali i oštećenjima zgloba koji se javljaju.

Ne zna se sa sigurnošcu zašto imuni sistem propada, ali postoje naučni dokazi da su u taj proces uključeni geni, hormoni i faktori životne sredine.

Delovi tela koje RA najčešće zahvata

Kada nastupi degeneracija, na prvom mestu pogađa manje zglobove, a kako bolest napreduje tako se može primetiti i na velikim zglobovima.

Reumatoidni artritis najčešće zahvata zglobove ruku, stopala, kolena, kolena i članaka i u većini slučajeva se razvija postepeno.  Ukoliko je artritisom pogođeno jedno koleno, stopalo,… skoro je uvek pogođeno i drugo. Budući da RA može uticati na sisteme tela, kao što je kardiovaskularni ili respiratorni sistem, RA je sistemska bolest.

Simptomi

Artritis se u početnoj fazi može manifestovati kao:

  • Crvenilo, osetljivost i otok u predelu zglobova koji traju 6 nedelje i duže,
  • Ukočenost
  • Umor
  • Gubitak energije
  • U nekim slučajevima se može javiti atrofija mišića nogu,
  • RA se odlikuje bolovima, umorom, temperaturom,
  • Gubitkom apetita i telesne težine
  • Simptomi i efekti RA mogu biti periodični.

Stalni visoki nivoi zapaljenja mogu izazvati probleme u celom telu te može doći do sledećih komplikacija:

  • Poremećaja gasteroenterološkog trakta
  • Upale pluća koje mogu dovesti do gubitka daha
  • Upale krvnih sudova koje mogu dovesti do oštecenja u živcima, koži i drugim organima
  • Upale limfnih čvorova
  • Srčanih problema
  • Suvoće, bola, osteljivosti i crvenila očiju
  • Nadržaja, infekcije u ustima

Faktori rizika:

Artritis se može javiti u bilo kom dobu života. Iako se uglavnom razvija kod osoba između 40 i 60 godina, ni deca nisu pošteđena ove bolesti. Pušenje cigareta povećava rizik od razvoja reumatoidnog artritisa, naročito ako imate genetsku predispoziciju za pojavu ove bolesti.

Preterano gojazne osobe sklonije su razvoju RA, a skoro 3 puta više žene od muškaraca, oboli od istog.

Lečenje

Kako bi se sprečilo dalje širenje simptoma i zapaljenja tkiva, te se bolest stavila u remisiju, neophodno je stručno lečenje. Lečenjem se mogu smanjiti dugoročne komplikacije. Iako RA nije izlečiva bolest, njene posledice se mogu izbeći.

Pravilnom ishranom, redovnim vežbanjem i odgovarajućom terapijom mogu se umanjiti simptomi RA.

Ako se bolest ne leči dolazi do razaranja kostiju, raznih deformiteta a zglobovi u potpunosti mogu izgubiti svoju funkciju.

Zglobna oštećenja se ne mogu sasvim oporaviti, a zbog toga što se mogu javiti rano, lekari preporučuju ranu dijagnozu i agresivan tretman.

 

BioBran tablete 250mg lv_pharm
Zatvori

BioBran 250mg

7.440,00 din.
Fungi Candida albicans

Kandida i kandidijaza

Kandidijaza je infekcija izazvana Kandida gljivicom koja se nalazi skoro svuda u okruženju.

Neke vrste ove gljivice mogu opstati u ljudskom organizmu i živeti sa “domaćim” bakterijama, bez ikakve štete po zdravlje čoveka. U tom slučaju, ona je pod kontrolom imunološkog sistema i njemu srodnim bakterijama.

Kandida nastanjuje regije tela poput usta, gastroenterološkog trakta i polnih organa.

Ukoliko je balanas dobrih bakterija narušen, bilo upotrebom antibiotika ili nekim drugim faktorom, može doći do promene kiselosti sredine, što dalje može prouzrokovati porast loših gljivica koje izbijaju na površinu i izazivaju određene simptome.

Kandida se može proširiti i u druge delove digestivnog sistema, tako da ova benigna vrsta gljive počinje da se širi i napada sluzokožu. Kad se to dogodi ona hvata koren na sluzokoži organa za varenje, oštećuje je i tako omogućava prodiranje u krvotok delimično svarenih namirnica hrane, sa kojima u krvotok prodiru i različiti toksični elementi.

Infekcije Kandidom se mogu povremeno manifestovati i kod zdravih ljudi.

U slučaju da je osobi imunitet znatno oslabljen bolestima poput AIDS-a, hepatitisa, dijabetesa, simptomi mogu biti dosta češći.

SIMPTOMI KANDIDE:

Simptomi preteranog rasta Kandide su brojni, a to mogu biti;

  • hronična premorenost,
  • slabost mišića,
  • osećaj težine,
  • usporenost, tromost,
  • mentalna umrtvljenost,
  • glavobolje,
  • depresija,
  • hronični vaginitis ili prostatitis,
  • digestivni problemi, nadimanje, gasovi, poremećaj rada creva, sluz u stolici,
  • loš zadah,
  • česte pojave gljivičnih infekcija,
  • slab imunitet,
  • česte prehlade,
  • nadražaj za iskašljavanjem, otežano disanje, bronhijalni kašalj, hronično zapušen nos.

Na širenje Kandide dosta utiče upotreba steroida, lekova, antibiotika, prekomerno konzumiranje šećera, kao i visoka koncentracija šećera u krvi.

Ove jednoćelijske gljivice potiču iz roda kvasca, najbolje opstaju u toplim i vlažnim područjima, izuzetno su prilagodljive što im omogućava da prežive u različitim sredinama.

Zbog toga je veoma teško osloboditi se Kandide kada jednom pređe u patogenu formu.

Mnoge vrste Kandide nađene su u crevnoj flori sisara, uključujući i Candida albicans.

Vrste Kandide koje najčešče izazivaju infekcije kod čoveka su:

  • Candida Albicans
  • Candida Crusei
  • Candida Galbrata
  • Candida Parapsilos
  • Candida Tropicalis

LEČENJE KANIDE:

Lečenje Kandide podrazumeva obavezan odlazak lekaru, kako bi se dijagnostifikovao tip Kandide, te se u skladu sa time prepipisala terapija.

Održavanje higijene, vođenje urednog života i pravilna ishrana su načini kojima možemo preventivno delovatati na ovu gljivicu.

Oslobađanje od ove gljivice zahteva promene u ishrani i konzumiranje namirnica sa niskim sadržajem ugljenih hidrata. Šecer je ono što hrani kandidu, pa eliminacija šecera u svim svojim jednostavnim oblicima sprečava razmnožavanje Kandide i pojavu njenih simptoma.

Prilikom kandijaze treba izbegavati mleko i mlečne proizvode, šećer, voće, kafu, brašno, alkohol i sve namirnice dobijene procesom vrenja.

Ono što pogoduje organizmu a šteti Kandidi je sledeće:

  • Kompleks vitamin B ( u kapsulama koje ne sadrže gljivice),
  • Vitamin C,
  • cink,
  • beli luk,
  • integralne žitarice,
  • maslinovo ulje.

LV Pharm rešenje za Kandidu

Kandifit je dijetetski proizvod-hrana za posebne medicinske namene.

Kandifit pokazuje izrazito antifungalno delovanje u neutralizaciji i sprečavanju infekcije kandide, neutralizaciji i sprečavanju rasta Candide albicans i to oralne (u ustima), intestinalne (želudac i creva), vulvo-vaginalne (reproduktivni organi žene), kožne (atletsko stopalo i druge kožne forme).

Kandifit nema toksični efekat čak ni kod duže primene.

Interakcije sa drugim lekovima i preparatima nisu zabeležene.

Kandifit za_gljivicne_infekcije kandidom
Zatvori

Kandifit

3.600,00 din.
Prosirene vene mogu uzrokovati veca srcana oboljenja

Proširene vene povećavaju rizik za nastanak krvnih ugrušaka

Koliko ste dobro upoznati sa varikoznim venama i rizicima koje nose?

Proširene vene na nogama se javljaju usled zastoja krvi koje uzrokuju neke smetnje ili dugotrajno stajanje. Uzročnici za njihovo nastajanje su brojni, a jedan od vodećih jeste nasledna slabost zida vena.

Ova izuzetno rasprostranjena bolest savremenog doba, usled neadekvatnog lečenja, može dovesti i do pojave krvnih ugrušaka.

Poznate kao duboka venska tromboza (DVT), ovi ugrušci u nogama mogu biti opasni po život ako putem krvi dodju do pluća ili srca, kažu tajvanski istraživači.

„Varikozne vene nisu samo kozmetička ili simptomatska briga, jer mogu biti povezane sa povećanim rizikom od ozbiljnijih bolesti“, objasnio je vodeći istraživač Dr. Shiue-Luen Chang, dermatolog na odjeljenju za dermatologiju u Memorial Gang Memorial Hospital u Taoiuan.

Varikozne vene su često stanje koje utiče na oko 23 odsto odraslih Amerikanaca, kažu istraživači.

„Pacijenti sa varikoznim venama moraju biti pod pažljivim nadzorom i neophodna je rana procena stanja“, dodao je Čang.

Među grupom od više od 425.000 ljudi, od kojih je polovina imala varikozne vene, Changov tim je otkrio da je stanje povezano sa 5,3 puta povećanim rizikom od duboke venske tromboze.

Međutim, nije poznato da li proširene vene uzrokuju stvaranje trombova, ili su rizik za njihovo stvaranje, rekao je Čang. Potrebno je više istraživanja, jer studija nije dokazala da proširene vene uzrokuju trombove, rekao je on.

„Nije mnogo toga poznato o proširenim venama i njihovom učešću u riziku stvaranja drugih bolesti“, rekao je Čang. „Veoma je važno utvrditi potencijalne veze između varikoznih vena i bolesti opasnih po zdravlje.“

Naučna istraživanja su takođe utvrdila trend povećanog rizika od plućne embolije ili PE (ugrušci u plućima) ili PAD (suženje arterija nogu) među pacijentima sa varikoznim venama, ali nisu otkrila da li su varikozne vene stvarni rizik za ova stanja.

Za studiju, Chang i kolege su koristili podatke iz Tajvanskog nacionalnog programa zdravstvenog osiguranja. Pacijenti su upisani u bazu podataka od 2001. do 2013. godine, a potom su bili praćeni do 2014. godine.

Jedna od slabosti studije je što podaci dobijeni od zdravstvenog osiguranja ne uključuju informacije o pacijentima koji nisu tražili medicinsku negu.

Prema tome, nalazi se mogu primeniti samo na rizik kod pacijenata sa težim varikoznim venama kojima je potrebna medicinska pomoć, ističu istraživači.

Jedan američki kardiolog pozvao je na više istraživanja o mogućoj povezanosti.

„S obzirom na visoku prevalencu varikoznih vena u opštoj populaciji širom sveta, rezultati ovog istraživanja trebalo bi da pokrenu buduće studije da bi se dodatno istražio efekat varikoznih vena na upale i stvaranje krvnog ugruška i proceniti vezu između varikoznih vena i DVT-a „, rekla je dr Maja Zarić. Ona je interventni kardiolog u bolnici Lenok Hill u Njujorku.

Studija sugeriše da o varikoznim venama treba ozbiljnije razmišljati i verovatno ih tretirati agresivnije.

„Mudro bi bilo utvrditi koja je kategorija pacijenata sa varikoznim venama u najvećem riziku, koliko agresivan tretman i koliko rano ga treba primeniti, kako bi se sprečile ozbiljne komplikacije, obzirom na morbiditet i mortalitet povezan sa DVT i PE“, rekla je dr Zarić.