GASTROENTEROLOGIJA

Šta i kako radi Helicobacter pylori u želucu

Šta i kako radi Helicobacter pylori u želucu

Pre nego što se upustimo u mehanizme infekcije Helicobacter pylori, moramo se dotaći želuca i njegove funkcije.

Početak procesa varenja hrane

Normalan kapacitet želuca je oko 450 g sadržaja. Resorpcija hrane u samom želucu je veoma slaba. Resorbuje se alkohol direktno i neki lekovi kao npr. aspirin, brufen i slično.

Varenje se svodi na vlaženje, mešanje i otpočinjanje razlaganja krupnih proteinskih struktura. 

Želudac je važan zbog otpočinjanja razlaganja proteinskih, kolagenih i kazeinskih struktura,  tj. animalnih proteina. Biljni proteini se razlažu u crevima odnosno pankreasu.

Nakon što razloži velike proteinske lance pušta ih dalje i prepušta donjim delovima digestivnog trakta.

Informaciju o dolasku proteina u želudac dobija tkivni hormon gastrin, odnosno ćelije koje ga sintetišu. Gastrin stimuliše produkciju histamina iz ćelija tkiva želuca. Histamin potom deluje na parijentalne ćelije žlezdanog tkiva želuca, a te ćelije počinju produkciju i lučenje hlodovodonične kiseline (HCl). Koncentracija HCl se povećava i stimuliše pretvaranje želudačnog enzima pepsinogena u pepsin. Ovo pretvaranje, odnosno aktivacija pepsinogen-pepsin, odvija se samo pod uslovima kada je količina HCl dovoljna (pri pH 2 do 3), već na pH 4 je smanjena, a pri pH 5 i višem, nema stvaranja pepsina pa samim tim ni razlaganja proteina, što znači da započinje proces truljenja. Enzim pepsin počinje varenje, tj. razlaganje krupnih i velikih lanaca proteina. Sve dok u želucu traju ove međusobno povezane reakcije i koncetracija HCl je visoka, duodenum drži zatvoren prolaz do njega, ne dozvoljavajući prolazak hrane u njega.

Pepsin završava razlaganje krupnih proteinskih struktura pa je njih sve manje u želucu. Smanjuje se stvaranje, lučenje i količina HCl, tj. smanjuje se nadražaj i lučenje gastrina pa sada proces ide u suprotnom smeru. Kiselost u želucu se smanjuje naročito u pilorusnom delu želuca. Postaje manje kiseo, neutralan. Pilorusni deo duodenuma registruje ovu promenu i polako se otvara za prolaz sadržaja iz želuca. Želudac se kontrahuje i lagano istiskuje sadržaj prema duodenumu. Ceo ovaj proces, zavisno od toga šta smo i koliko jeli, traje par sati (oko 3 do 4 sata).

Iz iznetog može se videti zašto ne treba jesti često, obimno i u kraćim vremenskim intervalima dodavati novu količinu hrane jer time remetimo prirodni ciklus varenja hrane. Upravo navedeno je najčešća greška ljudi koja dovodi do poremećaja varenja hrane na relaciji želudac-duodenum, stvarajući uslove za razvoj infekcija i aktivaciju Helicobacter pylori. Dakle, ovo je veća greška nego ishrana lošim namirnicama. Ovakve greške vode u neinfektivni gastritis i poremećaje koji se projektuju na donje partije crevnog trakta.

Anatomija želuca

Šta i kako radi Helicobacter pylori u želucu:

Helicobacter pylori živi u baznoj sredini pa se zato zahvaljujući svojoj građi zavlači u mukozni deo želuca (epitelni sloj koji oblaže unutrašnji zid želuca) gde je inače pH bazan. Bakterija Helicobacter pylori, izgleda kao burgija, ima duge cilije na jednom svom polu kojima se mašući kreće. One se rotiraju, rotirajući tako celu ćeliju, kao burgija što joj omogućava zavlačenje u mukus. Helicobacter pylori sa strane na telu ima manje treplje kojima se kači za zid želuca. Kada se zakači na ćelije zida želuca, počinje svojim produktima metabolizma da uništava ćelije zida želuca, razvijajući sve simptome inflamacije. Tom prilikom oslobađaju se prostaglandini, citokini, leukini, interleukini i drugi produkti zapaljenja. Oni ulaze u cirkulaciju i prenose se po organizmu dalje. Organizam reaguje histaminskom reakcijom i mi dobijamo sliku jakog gastritisa. Helicobacter pylori započinje svoju fazu intenzivnog razmnožavanja. Sa druge strane Helicobacter pylori produkuje enzim, ureazu, koju izbacuje u spoljnu sredinu (u lumen želuca). Ovaj enzim razlaže azotna (proteinska) jedinjenja iz hrane, tj. ureu, iz nitrita i nitrata na amonijak (NH3) i ugljen dioksid (CO2).

CO2 se resorbuje, ulazi u cirkulaciju, dolazi do pluća i mi ga izdisanjem izbacujemo u spoljnu sredinu (ovaj fenomen inače se koristi u dijagnozi infekcije Helicobacter pylori, i to je takozvani izdisajni test). CO2 remeti acido-bazni status krvi.

Jedan deo NH3 se resorbuje, remeti dodatno acido-bazni status krvi i metaboliše u jetri. Inače, urea u jetri se stvara od amonijaka i ugljen-dioksida. Posledica je višak uree i ceo organizam se zakiseljava. Drugi deo NH3 pasira dalje kroz digestivni trakt. Međutim, ovaj NH3 neutrališe HCl povećavajući stepen baznosti želuca što povećava dobre uslove za razvoj i razmnožavanje Helicobacter pylori.

Na ovaj način bakterija Helicobacter pylori stvara sebi životnu sredinu za rast i razvoj. Organizam se u početku brani tako što povećava produkciju HCl jer registruje njen manjak sa jedne strane a sa druge provocirana je visokim nivoom histamina. Ona se gomila u centralnom delu želuca (lumenu). Ovaj momenat mi registrujemo kao hiperhlorhidrija. Tada najčešće nastaje i simptom koji mi zovemo gorušica – vraćanje sadržaja ponovo kroz jednjak ka grlu i usnoj duplji.

Duodenum registruje višak HCl i ne pušta je u sebe. Otvara se kardija (gornji kraj želuca) i sadržaj se vraća prema jednjaku. Ovako isprovociran HCl-om organizam produkuje i veću količinu mukusa a sve ovo još više pogoduje Helicobacter pylori. Tokom vremena ulazimo u sindrom zvani GERB (Gastroezofagealna refluksna bolest, eng. GERD).

Lice sa ovim problemima počinje da pije h2 blokatore, ranisan ili od lekara dobije h1 ili h2 blokatore, inhibiše (smanjuje) lučenje histamina ili HCl i još više pogoduje razvoju Helicobacter pylori. Sve ovo na kraju vodi ka hipohlorhidriji i komplikacijama varenja hrane u želucu.

CO2, kao gas, uvećava volumen želuca pa je jedan od simptoma osećaj nadutosti, učestalog podrigivanja i slični simptomi. Gas tokom vremena može dovesti do anatomskog pomeranja želuca što omogućava lakše pražnjenje prema jednjaku i produbljivanja simptoma GERB-a. Sve pobrojano vodi finalno u atoniju želuca a posledično može doći i do hijatus hernije (dijafragmalne hernije). Dodajmo sada na sve ovo i ishranu koja je prirodno bogata histaminom i možemo videti kako se krug zatvara.

Ova infekcija u početku može da dovede do erozije zida želuca, mikročireva, kasnije čira a sve ovo može da pređe u karcinom, limfom pa i da se širi dalje na druge organe.

Hipohlorhidrija

Posledice manjka želudačne kiseline, hipohlorhidrije, do kojih dolazi su: nadimanje (nadutost), podrigivanje, gorušica, refluks kiseline (GERB), pojava kandide i bakterijski rast u crevima, slabo varenje proteina, manjak ili nedostatak apetita, sitost nakon unosa vrlo male količine hrane, bol i pečenje u želucu, konstipacija, dijareja, pojava sindroma propustljivih creva (SIBO).

Helicobacter pylori i Candida

Kako je funkcija želudačne kiseline da pored pomaganja pri razgradnji proteina, ubija mikrobe, patogene bakterije i gljivice (npr. kandidu) unete hranom te se često dešava da pacijenti koji imaju Helicobacter pylori imaju i kandidu. Pojava kandide je nastala kako zbog manjka želudačne kiseline tako i zbog tretiranja helikobakterije antibioticima. Ovo je posebno izraženo kod starije populacije jer sa godinama hipohlorhidrija postaje uobičajeno stanje. Pacijenti oboleli od helikobaktera leče infekciju, a često deo simptoma koji prati infekciju helikobakterijom ostaje i nakon lečenja i eliminacije helikobakterije. Oni imaju osećaj da nisu eliminisali helikobakteriju, a u stvari je problem u postojanju infekcije kandidom za koju i ne znaju da imaju. Zato je preporuka da pacijenti koji duže imaju problema sa helikobakterijom obavezno provere i prisustvo kandide kako bi u slučaju infekcije mogli blagovremeno tretirati oba uzročnika.

Oni koji imaju infekciju helikobakterom, a imaju i manjak želudačne kiseline treba da pored terapije za helikobakteriju primenjuju i proizvode koji povećavaju nivo želudačne kiseline kako bi pored poboljšanog varenja sprečili stvaranje povoljnog ambijenta za razvoj helikobakterije i kandide.

HCl-Balans dodatak ishrani
Zatvori

HCl-Balans

2.352,00 din.
Gastrolact-pakovanje
Zatvori

Gastrolact®

4.998,00 din.
Kandifit za_gljivicne_infekcije kandidom
Zatvori

Kandifit

3.600,00 din.
DeHist preparat
Zatvori

DeHist

1.360,00 din.
Kandidijaza i kandida

Kandida – Kandidijaza je problem koji se ne sme zanemariti

Kandida (Candida albicans)

Poslednjih nekoliko godina svedoci smo značajnijeg rasta funkcionalnih poremećaja izazvanih preteranim rastom Kandide. Naša ishrana bogata ugljenim hidratima, velika upotreba antibiotika, kao i upotreba kontraceptivnih pilula, doprineli su pojačanom rastu Kandida gljivice. Ljudi, koji se suočavaju sa ovim problemom su sve više svesni da samo dijetetski režim ishrane ne može biti dovoljna terapija, već da se mora posegnuti za drugim rešenjima.

Candida albicans je jednoćelijska gljivica koja se nalazi u crevu kao normalan stanovnik naše saprofitske mikroflore. Kada dođe do preterane upotrebe antibiotika i posledične promene normalne flore creva, dolazi do njenog preteranog rasta. Postoje podaci da najmanje dve trećine stanovništva na neki način pati od preterane aktivnosti Kandide.

U normalnom okruženju, kada postoji fiziološka aktivnost svih saprofitskih kultura, Candida zauzima pet procenata crevne flore. U ovom stanju ima dve korisne svrhe. Jedna svrha je da pomaže u pokretanju aktivnosti hormona a druga je apsorpciji teških metala, koji se mogu izbaciti pokretima creva. Postoji više sojeva Candida, od kojih je najistaknutija sorta albicans. Prema nekim saznanjima u normalnom okruženju gljiva Candida albicans neutrališe izumrlo tkivo.

Posledice kandidijaze

Izloženost određenim hemikalijama, korišćenje kontracepcije, kortikosteroidi, antibiotici i hemijska jedinjena su razlozi zbog kojih se gljivica dramatično menja, počinje da se kolonizuje, da funkcioniše kao višećelijski organizam, i počinje da napada zdravo tkivo, te se kao posledice vide gljivice nožnih prstiju, atletsko stopalo, vaginalna kandidijaza i mnoga druga stanja.

Problemi sa telesnom težinom, vaginalna kandidijaza, atletsko stopalo, perut, osip od pelena kod beba, gljivice na noktima, upale zglobova, loš imunološki odgovor, glavobolje, alergije, herpes zoster, afte po sluznici usta, preterano kijanje, loša memorija, magla u mozgu, plak zuba, hemoroidi i akne su povezani sa preteranom aktivnošću Candide.

Kada koristimo antibiotike ili kortikosteroide, bezalkoholna pića ili kafu, jedemo prekomerne količine šećera ili hrane koja sadrži kvas; sve ovo može pokrenuti pojačani rast Candide. Ako ste ikada imali pojačanu potrebu za slatkišima i testima, znajte da to nastaje zbog preterane aktivnosti Candide. Ako se osećate umornim, da vam se traži da spavate više od 9 sati, da imate bolove u celom telu u zglobovima, kao i otekline oko zglobova, ako imate obložen jezik, sve to je povezano sa preteranom aktivnošću Candide.

Čak se i određene hronične bolesti mogu povezati sa kandidom, kao što su miomi uterusa, aktivan Epstein Bar Virus, Lupus, ALS, Artritis, Chrohnova bolest i colitis, za koje se smatra da  započinju parazitskom invazijom, a koja u stvari može biti samo Candida. Nekontrolisana dijareja može biti u stvari znak rasta Candide ili da je ona udružena sa drugim prouzrokovačima. Svi problemi vezani za zatvor takođe u osnovi imaju pojačanu aktivnost Candide.

Kandida i alergija

Većina alergija može nestati eliminacijom Candide, jer se zna da otpadni produkti pri raspadanju Kandide preplavljuju limfni sistem sa više toksina nego što se telo sa tim može nositi, pa to u stvari dovodi do stvaranja alergija. Prekomerni rast kandide drastično smanjuje varenje, omogućavajući nesvarenoj hrani da uđe u krvotok. Ova nesvarena hrana izaziva imuni odgovor, stvarajući alergiju. Mnogi ponovljeni problemi sa sinusima su posledica porasta Candide.

Kandida i hormoni

Problemi sa hormonima mogu biti uzrokovani viškom Candide, kod muškaraca ili žena. Kandida izlučuje supstancu koju telo tumači kao estrogen, to su takozvani ksenoestrogeni. Telo smanjuje stvaranje estrogena misleći da ga je previše, a zapravo ga ima premalo. Krajnji rezultat toga je manjak estrogena. PMS i endometrioza mogu biti uzrokovani Kandidom. Vraćanje Kandide u ravnotežu moglo bi da popravi neravnotežu hormona.

Višak crevne sluzi izazvane Candidom uzrokuje smanjenje apsorpcije hranljivih sastojaka, posebno kalcijuma i magnezijuma. Stoga osteoporoza i oštećenje hrskavice mogu biti posledica Candide. Ne zaboravite halitozu, loš zadah iz usta, koji nastaje iz poremećene i usporene pasaže creve. Nadutost i gasovi mogu nastati od Kandide. Kada se jede hrana sa visokom glikemiskim indeksom ona je ujedno hrana i za Candidu. Kao sporedni proizvod nastaje gas, baš kao i pravljenje piva.

Još jedan znak da je prekomerna Candida u telu je disfunkcija imunog sistema. Ova disfunkcija, ova konfuzija, može dovesti do stvaranja stanja kao što su MS (Multipla skleroza) / ALS (amiloidna lateralna skleroza), lupusa, artritisa, pa i do prehlade. Mnoge pritužbe na propadanje kostiju, hrskavice, tetiva i ligamenta mogu nastati zbog viška Kandide.  

Kandida može prouzrokovati probleme sa desnima, tj. sa slabljenjem desni ispod linije zuba. Kao što je ranije rečeno, većina suvišnog plaka je povezana sa Kandidom.

Gljivica nožnih prstiju je takođe Kandida.

Neka istraživanja pokazuju i da prekomerni rast Kandide izaziva povećanu viskoznost krvi (gustina krvi).

Kandida i emocionalni problemi

Mnogo emocionalnih problema može biti uzrokovano prevelikim brojem Kandide. Osećaj inferiornosti i očaja obično prati rast Kandide. Mnogi se žale zbog osećaja da će se dogoditi nešto loše, kao da je nevolja iza ugla. To može dovesti do napada panike i duboke anksioznosti. Depresija može biti takođe prisutna, čak i ako je samo u pozadini Kandida. Mnogi oboleli govore o potrebi da budu antisocijalni, ponekad do tačke potpune izolacije. Prekomerni rast kandide takođe izaziva ponavljajući osećaj „čemu ovo“. Često se može javiti osećaj razdražljivosti, manifestovan kao takozvani osećaj unutrašnjeg besa.

Zbog svega navedenog neophodno je ozbiljno shvatiti navedene probleme, sprečiti nekontrolisani rast Candide i eliminisati kandidijazu bilo kog tipa što hitnije.

Pored standardnih metoda koje propisuju lekari za lečenje Kandide postoje i prirodni proizvodi, odnosno supstance koje su čak i efikasnije za eliminaciju Candide a nemaju štetne nuspojave.

Horopito

Biljka Horopito (Pseudowintera colorata) koja raste na Novom Zelandu pokazala se kao odlična u borbi protiv Kandide i kandidijaze.

Glavni aktivni sastojak biljke Horopito je vrlo začinjeno jedinjenje poznato pod nazivom seskviterpenski dialdehid ili „poligodial“. Nakon opsežnih istraživanja, naučnici su otkrili da je poligodial vrlo moćna, prirodna supstanca koja poseduje anti-gljivična svojstva.

Istraživanje izvršeno na Novom Zelandu poslednjih godina pokazuje jasno anti-gljivično delovanje Horopita, posebno na vrste Candida.

Poligodial je aktivni sastojak kapsula Kandifit i preporučuje se za sve tipove kandidijaza jer ima sistemsko delovanje na Kandidu

Kandifit za_gljivicne_infekcije kandidom
Zatvori

Kandifit

3.600,00 din.
Anemija nedostatak gvozdja

Najčešći uzroci refraktorne anemije uzrokovane deficitom gvožđa

Deficit gvožđa je jedan od najčešćih problema kod ljudi danas (oko 2 milijarde ima anemiju), a izazvano je zbog poremećaja u digestivnom sistemu, neadekvatne ishrane, stresa, kao i inflamacije, infekcije, krvarenja.

Deficit gvožđa nastao zbog patoloških stanja najčešće se odnosi na bolesti u gastrointestinalnom traktu, sa krvarenjem ili oštećenom apsorpcijom.

Do sada sprovedenim istraživanjima koja su se odnosila na anemiju i deficite gvožđa ukazala su na najčešće uzroke deficita gvožđa i refrakternog odgovora na oralnu terapiju preparatima gvožđa.

To su Helicobacter pylori (HP), autoimuni atrofični gastritis, celiačna bolest, genetske mutacije.

Kod pacijentata kod kojih je postojao pozitivan ureaza test i potvrda infekcije sa helicobacter pylori terapijskim merama je pokušana eradikacija HP.

Kod osoba kod kojih je terapija postigla efekat u periodu od 12-24 meseca bila je regulisana anemija i bez primene preparata gvožđa.

Suprotno tome, kod osoba kojima terapija za eradikaciju HP nije pomogla anemija i deficit gvožđa su i dalje postojali.

Kako HP gastritis izaziva anemiju sa deficitom gvožđa?

Apsorpcija gvožđa je snižena zbog hroničnog gastritisa sa sniženom ili potpunim nedostatkom želudačne kiseline.

Usled redukovane sekrecije želudačne hidrohlorne kiseline onemogućena je apsorpcija gvožđa usled redukovanog pretvaranja ne-hemskog gvožđa iz feri u fero stanje.

Osobe sa anemijom i infekcijom HP češće imaju gastritis korpusa u odnosu na osobe sa HP bez anemije.

Gastritis korpusa onemogućava adekvatnu sekreciju želudačne kiseline i sa porastom pH u želucu smanjena je apsorpcija gvožđa.

Nakon eradikacije HP sekrecija želudačne kiseline se vraca na normalu

Askorbinska kiselina se takođe izlučuje u želudačni sadržaj.

Infekcijom HP i ova kiselina nedostaje u želucu, što takođe onemogućava adekvatnu apsorpciju gvožđa u želudcu.

Ova infekcija je odgovorna i za lučenja hepcidina, hormona iz hepatocita kao odgovor na stvaranje IL-6 i gastritisa udruženog sa infekcijom HP.

Helicobacter pylori kao i mnoge druge bakterije „troše “ gvožđe koje im služi kao faktor rasta.

Ova konstatacija je potvrđena istraživanjima koja su se bavila proteinom za deponovanje gvožđa od strane bakterija HP (Pfr).

Uz HP snižena je apsorpcija gvožđa u želudcu i zbog toga što je gvožđe prošlo kroz sluznicu želudca u obliku laktoferin.

Dokazano je da je nivo laktoferina viši u osoba sa HP infekcijom i hipohromnom anemijom.

Hronični gastritis izazvan infekcijom HP snižava i nivo vitamina B12 što još više doprinosi stvaranju anemije.

Sa eradikacijom se i nivo vit B12 dovodi u normalu.

Autori teksta:

Dr med Branko Čalija,  magistar medicinskih nauka

Naučni saradnik i predsednik republičke komisije Srbije za transfuziju

Dr med. Nada Vasiljević, Primarijus, doktor medicinskih nauka i doktor Ayur-Veda medicine

Najbolja hrana za vasu probavu

Koja ishrana najbolje utiče na digestivni trakt?

Do pre nekoliko godina većina ljudi ne bi umela da odgovori na pitanje šta su to mikrobiomi.

No, danas nam moderan način života diktira da povedemo više računa o tome kako se ophodimo prema svome telu u kome živi preko 100 triliona mikrobioma (saprofitska mikroflora), izuzetno važnih za naše zdravlje. Iako je većina njih tu da bi nas štitila, ima i onih koji su štetni za organizam.

Koji mikrobiomi će biti dominatni u crevnoj flori zavisi od ishrane, ali i od celokupnog načina života.

Održavanje digestivnog trakta

Naš posao jeste da pospešujemo razvoj i održavamo koncentraciju dobrih bakterija u digestivnom traktu, hraneći se zdravim namirnicama poput celog zrna žitarica, organske hrane, i sl.

Kada u crevima preovlada količina bakterija koje imaju negativan učinak na balans digestivnog trakta mogu nastati poremaćaji poput Lenjih creva, Bowelovog sindroma, SIBO sindroma, ali i mnogo opasniji zdravstveni problem kao opstipacija, depresija a u težim slučajevima bolesti srca i karcinom.

Namirnice koje sadrže veliku količinu vlakana i koje blagotvorno deluju na naš crevni sistem:

  • Jabuke
  • Avokado
  • Banane
  • Pasulj
  • Bobičasto voće
  • Celer
  • Kokos
  • Krastavci
  • Kelj
  • Spanać
  • Semenke
  • Jagode
  • Koštunjavo voće
  • Masline i maslinovo ulje
  • Luk
  • Bundeva
  • Kupus

Dobre bakterije se takođe hrane fermentisanim kulturama poput:

  • Turšije
  • Kefira
  • Surutke
  • Jogurta
  • Fermentisane soje

Međutim, nekada je i pored adekvatne ishrane, redovnog kretanja i spavanja potrebna asistencija spoljašnih faktora koji obogaćuju crevnu floru dobrim mikrobiomima. U tom slučaju najveću ulogu imaju prebiotici i probiotici.

Prebiotici dobre mikrobe snabdevaju uglavnom vlaknima, dok su probiotici zapravo te bakterije.

Ono na šta je važno da obratite pažnju prilikom izbora kvalitetnog probiotika jesu CFU jedinice, jer oni kvalitetni probiotici u sebi sadrže od 25 do 50 milijardi živih bakterija CFU.

Neki od najznačajnijih CFU jedinica su:

  • Bifidobacterium bifidum
  • Bifidobacterium longum
  • Bifidobacterium breve
  • Lactobacillus acidophilus
  • Lactobacillus rhamnosu
  • Lactobacillus bulgaricus

Među probiotska sredstva ubrajaju se mnogobrojna ulja, pa tako pojedini derivati dobijeni iz kokosovog ulja blagotvorno deluju na creva a samim tim pospešuju i varenje.

Još jedna vrsta suplemanata koji se dobijaju prirodnim putem, a koji su se dobro pokazali u borbi protiv opstipacije su derivati dietetskih vlakana dobijenih iz raznog korenja.

Sa druge strane, ista vrsta hrane koja šteti svim drugim aspektima našeg zdravlja narušava i naš sistem za varenje, te treba izbegavati:

  • Rafinisano ulje i masti
  • Konzerviranu hranu i konditorske proizvode
  • Šećere, posebno one bogate veštačkim zaslađivačima i fruktozom
  • Antibiotike i druge medikamente
  • Steroide i hormone
  • Antiinflamatorne lekove (aspirin, brufen, dikolofenak…)
  • Inhibitore protonske pumpe

Naša creva ne reaguju samo na ono što u telo unesemo već i na ono što na njega nanesemo, ali i na emocije koje mu pošaljemo.

Dakle, crevnu floru mogu narušiti i:

  • Antibiotski sapuni
  • Antibakterijska sredstva sa alkoholnom bazom
  • Sredstvo za pranje sudova
  • Hroničan stres i nedovoljno sna

Nedavno sprovedene studije pokazale su pozitivan uticaj fizičke aktivnosti na proizvodnju buterne kiseline, čak i ukoliko ta fizička aktivnost nije propraćena odgovarajućom dijetom.

Buterna kiselina je odgovorna za redukciju inflamacije, ona ubrzava metabolizam a štiti nas i od raka.

Dakle, povedite računa da imate minimum 7 do 8 sati kvalitetnog sna, da izbegavate stres ali i da uvek pronađete vremena za vežbanje i opuštanje, jer sve navedeno u kombinaciji sa zdravom ishranom pruža blagostanje čitavom vašem organizmu, a samim tim i vašem digestivnom traktu.

Originalni tekst – How to Feed Your Gut – by Mark Hyman MD, Director of Cleveland Clinic’s Center for Functional Medicine

Gastrolact-pakovanje
Zatvori

Gastrolact®

4.998,00 din.
LV-GastroProtect obnavlja sluzokozu zeluca
Zatvori

LV-GastroProtect

950,00 din.
DigestFood - enzimi za bolje varenje
Zatvori

DigestFood

990,00 din.
Infekcija Helikobakter pylori

GASTROLACT I INFEKCIJA HP (HELIKOBAKTER PYLORI)

Morfologija želuca je prikazana na slici iznad.

Kako želudac anatomski izgleda i gde se morfološki nalazi u abdomenu, poznato je svima. Ima gornju i donju kurvaturu, kardijacni i pilorusni deo, a u centru fundus.

Na kojim ligamentima i sa čime je povezan takođe je poznato je profesionalcima. Iz koje grane se snabdeva krvlju i kakva mu je drenaža pretpostavljam isto.

Histološki ima sluzokozu, mišicni deo i serozu.

Sluzokoža je neravna, kriptozna sa sekretornim i parijetalnim ćelijama koje luče HCl i mukus.

Mišićni sloj je jak sa glatkom muskulaturam i omogućava snažne kontrakcije.

Serozni deo prekriva ceo organ i štiti ga sa spoljašnje strane i odvaja ga od drugih organa.

Fiziologija želuca:

Sada malo osnovne fiziologije čisto kao podsetnik.

Želudac prima hranu i normalan kapacitet mu je oko 450 g sadržaja. Resorpcija mu je skoro pa nikakva. Resorbuje se alkohol direktno i neki lekovi kao npr. aspirin, brufen i slično.

Varenje se svodi na vlaženje, mešanje i otpočinjanje razlaganja krupnih proteinskih struktura. Šećere i masti skoro da i ne dira (tačnije samo 10-15%).

Želudac nam je važan zbog otpočinjanja razlaganja proteinskih struktura. Najbitnije za nas su kolagene i kazeinske strukture, tj. animalni proteini.

Biljnim proteinima manje se bavi i to prepušta crevima, tj. pankreasu.

Nakon što njih sredi (velike proteinske lance) pušta ih dalje i prepušta donjim partijama digestivnog trakta.

Kako to radi?

Informaciju o dolasku pomenutih proteina dobija tkivni hormon gastrin, odnosno ćelije koje ga sintetišu. One su najkoncetrisanije u pilorusno-fundusnom delu. Gastrin tada stimuliše produkciju histamina iz ćelija tkiva želuca. Histamin potom deluje na parijentalne ćelije žlezdanog tkiva želuca, a te ćelije počinju produkciju i lučenje hlodovodonične kiseline (HCl). Koncentracija HCl se povećava i stimuliše pretvaranje drugog želudačnog enzima pepsinogena u pepsin. Ovo pretvaranje, odnosno aktivacija pepsinogen-pepsin, odvija se samo pod uslovima kada je količina HCl dovoljna (pri pH 2 do 3), (Već na pH 4 je smanjena, a pri pH 5 i višem, nema stvaranja pepsina pa samim tim ni razlaganja proteina. Započinje proces truljenja.). Enzim pepsin počinje varenje, tj. razlaganje krupnih i velikih lanaca proteina koje smo pominjali. Sve dok u želucu traju ove međusobno povezane reakcije i koncetracija HCl je visoka, duodenum drži zatvoren prolaz do njega, ne dozvoljavajući prolazak hrane prema njemu, tačnije u njega.

Zašto je to tako?

Dudenum ne propušta kiselinu iz želuca jer se enzimi koji se u njemu stvaraju ili luče iz drugih organa aktiviraju isključivo u baznoj sredini. Dakle, produkcija i lučenje enzima pankreasa moguće je samo u baznoj sredini dudenuma. Kada toga ne bi bilo HCl bi razložila enzime pankeasa i suprimirala njihovo lučenje. S druge strane, dodatnu neutralizaciju preostale HCl koja je došla iz želuca hranom u dudenum, pankreas neutrališe produkcijom bikarbonata.

Pepsin završava razlaganje krupnih proteinskih struktura pa je njih sve manje u želucu. Smanjuje se stvaranje, lučenje i količina HCl, tj.smanjuje se nadražaj i lučenje gastrina pa sada proces ide u suprotnom smeru. Kiselost u želucu se smanjuje naročito u pilorusnom delu želuca. Postaje manje kiseo, neutralan. Pilorusni deo duodenuma registruje ovu promenu i polako se otvara za prolaz sadržaja iz želuca. Želudac se kontrahuje i lagano istiskuje sadržaj prema duodenumu. Ceo ovaj proces, zavisno od toga šta smo i koliko jeli, traje par sati (oko 3 do 4 sata).

Iz iznetog može se videti zašto ne treba jesti često, obimno i u kraćim vremenskim intervalima dodavati novu količinu hrane jer time remetimo prirodni ciklus varenja hrane. Upravo navedeno je najčešća greška ljudi koja dovodi do poremećaja varenja hrane na relaciji želudac-duodenum, stvarajući uslove za razvoj infekcija i aktivaciju Helicobacter pylori. Dakle, ovo je veća greška nego ishrana lošim namirnicama. Ovakve greške vode u neinfektivni gstritis i poremećaje koji se projektuju na donje partije crevnog trakta.

Neobrađene i nerazložene krupne partikule proteina u želucu prolaze u tanka creva koja nemaju mehanizme za njihovo varenje a koji kasnije mogu u debelim crevima podleći pravim procesima truljenja. Jedno vreme ovo kompenzuju saprofitske bakterije ali to je već neka druga priča.

Prilikom opisanog procesa dešava se još jedan važan momenat, a to je pravilna aktivacija vitamina B12 i gvožđa iz hrane, što je već posebna tema.

Vraćamo se na želudac i Helicobacter pylori.

Helicobacter pylory:

Postoji nekoliko teorija o mehanizmima infektivnosti Helicobacter pylori-jem.

Jedna od njih je da je Helicobacter pylori saprofit koji normalno živi u želucu u određenom i kontrolisanom broju, uglavnom u kardijačnom delu želuca. Uloga mu je da stalno provocira želudac na lučenje mukusa-sluzi koji ima protektivno dejstvo na sluzokožu želuca, štiteći je od dejstva sopstvene HCl. Po našem tumačenju to može da bude tačno, ali ipak ima dosta ljudi koji uopšte nemaju prisutnu ovu bakteriju u svom želucu, kao i ljudi koji su dokazano pozitivni na Helikobacter pylori a savršeno su zdravi. Naučnici koji su otkrili Helicobacter pylori i za to dobili Nobelovu nagradu, sada tvrde da bi Helicobacter pylori trebalo da bude uvek prisutan oko 15% u želucu, jer osobe koje ga imaju u toj količini nikada ne oboljevaju od karcinoma kardije (povećava se procenat kod pacijenata koji su bili na eradikaciji Helicobacter pylori), kao i da retko oboljevaju od alergijskih bolesti. Koliko je to tačno ne znamo, ali pomenuti naučnici kažu da je pouzdano dokazano.

Druga teorija je da Helicobacter pylori nije normalni stanovnik želuca i da se mi njome zaražavamo oralnim putem a da će se ona razviti kada se u želucu stvore uslovi za to. Logično, može da se desi, ali kako onda objasniti česte reinfekcije Helicobacter pylori naročito nakon temeljnog lečenja a ponekad često i za kratko vreme od završene totalne eradikacije. Moguće je da jedan broj uspeva da preživi i da se opet razvije pod uslovom da nisu obezbeđeni drugi faktori regulacije normalne fiziologije želuca. Dakle iste greške u ishrani, loše navike, neadekvatna ishrana…

Treća tvrdnja je da Helicobacter pylori prolazi želudačnu barijeru, naseljava jejunum (deo takog creva), pa kada se u želucu poremeti sredina, tj. postane bazna, on se penje na gore (uzbrdo) najčešće regurgitacijom i naseljava želudac. Postoje još neke teorije ali nisu dokazane, a to su da Helicobacter pylori dolazi iz usne duplje, tako što neke bakterije npr. Actinomices mutiraju u želucu ili sam Helicobacter pylori živi u usnoj šupljini, zatim da Campilobacter jejuni dospevši u želudac takođe mutira.

Međutim, postoji još jedna zanimljiva teorija na koju bismo ovom prilikom stavili akcenat iako nigde nismo našli naučnu potvrdu iste, ali nam se klinički čini mogućom. Ona glasi da Candida stvara povoljnu sredinu za razvoj Helicobacter pylori i obrnuto, a činjenica je da se hranom zaista dosta unosi ova gljivica.

Šta i kako radi Helicobacter pylory u želucu:

Sada, kada smo ukratko apsolvirali sve ove složene procese, probaćemo da ih malo pojednostavimo.

Naime, Helicobacter pylori živi u baznoj sredini pa se zato zahvaljujući svojoj građi zavlači u mukozni deo želuca gde je inače pH bazan. Bakterija Helicobacter pylori, izgleda kao burgija, ima duge cilije na jednom svom polu kojima se mašući kreće. One se rotiraju, rotirajući tako celu ćeliju, kao burgija što joj omogućava zavlačenje u mukus. Tako rotirajući se, rotira se cela ćelija. Slično kao spermatozoid s tim što sprematozoid ima „lager“ na repnom delu koji mu omogućava da vrti bič, ali mu glava, tj. telo ne rotira već se samo kreće u željenom pravcu. Helicobacter pylori sa strane na telu ima manje treplje kojima se kači za zid želuca. Kada se zakači na ćelije zida želuca koje se nalaze u kriptama, počinje svojim produktima metabolizma da uništava ćelije zida želuca, razvijajući sve simptome inflamacije. Vrši destrukciju ćelija domaćina. Tom prilikom oslobađaju se prostaglandini, citokini, leukini, interleukini i drugi produkti zapaljenja. Oni ulaze u cirkulaciju i prenose se po organizmu dalje. Organizam reaguje histaminskom reakcijom i mi dobijamo sliku jakog gastritisa (o tome malo kasnije). On započinje i svoju fazu intenzivnog razmnožavanja. Sa druge strane Helicobacter pylori produkuje jedan enzim, ureazu, koju izbacuje u spoljnu sredinu (u lumen želuca). Ovaj enzim razlaže azotna (proteinska) jedinjenja iz hrane, tj. ureu, iz nitrita i nitrata na amonijak (NH3) i ugljen dioksid (CO2).

Znači imamo sada histamin u višku, NH3, CO2 i produkte zapaljenja.

CO2 se resorbuje, ulazi u cirkulaciju, dolazi do pluća i mi ga izdisanjem izbacujemo u spoljnu sredinu (ovaj fenomen inače se koristi u dijagnozi infekcije Helicobacter pylori, i to je takozvani izdisajni test). CO2 remeti acido-bazni status krvi.

Jedan deo NH3 se resorbuje, remeti dodatno  acido-bazni status krvi i metaboliše u jetri. Inače, urea u jetri se stvara od amonijaka i ugljen-dioksida. Posledica je višak uree i ceo organizam se zakiseljava. Drugi deo NH3 pasira dalje kroz digestivni trakt. Međutim, ovaj NH3 neutrališe HCl povećavajući stepen baznosti želuca što povećava dobre uslove za razvoj i razmnožavanje Helicobacter pylori.

Na ovaj način bakterija Helicobacter pylori stvara sebi životnu sredinu za rast i razvoj. Organizam se u početku brani tako što povećava produkciju HCl jer registruje njen manjak sa jedne strane a sa druge provocirana je visokim nivoom histamina. Ona se gomila u centralnom delu želuca (lumenu). Ovaj momenat mi registrujemo kao hiperhlorhidrija.Tada najčešće nastaje i simptom koji mi zovemo gorušica-vraćanje sadržaja ponovo kroz jednjak ka grlu i usnoj duplji.

Zašto se ovo dešava?

Duodenum registruje višak HCl i ne pušta je u sebe. Otvara se kardija i sadržaj se vraća prema jednjaku. Ovako isprovociran HCl-om organizam produkuje i veću količinu mukusa a sve ovo još više pogoduje Helicobacter pylori. Kroz vreme ulazimo u sindrom zvani GERD.

(Opaska autora: Čovek sa ovim problemima počinje da pije h2 blokatore, ranisan ili od lekara dobije h1 ili h2 blokatore, inhibiše lučenje histamina ili HCl i još više pogoduje razvoju Helicobacter pylori. Sve ovo na kraju vodi ka hipohlorhidriji i komplikacijama varenja hrane u želucu.)

CO2, kao gas, uvećava volumen želuca pa je jedan od simptoma osećaj nadutosti, učestalog podrigivanja i slični simptomi. Gas kroz vreme može dovesti do anatomskog pomeranja želuca što omogućava lakše pražnjenje prema jednjaku i produbljivanja simptoma GERD-a. Sve pobrojano vodi finalno u atoniju želuca a posledično može doći i do hijatus hernije (dijafragmalne hernije). Dodajmo sada na sve ovo i ishranu koja je prirodno bogata histaminom i možemo videti kako se krug zatvara.

No, sve navedeno u ovom delu teksta još je i benigno. U šta može da se razvije ova infekcija svima je poznato. To su u početku erozije zida želuca, mikročirevi, kasnije čir a sve ovo može da pređe u karcinom, limfom pa i da se širi dalje na druge organe. Ovo su dokazane činjenice. Mehanizam nastanka ovih oboljenja je složen, ali za detaljniji opis bilo bi nam potrebno mnogo više vremena. Najkraće moguće, lezije na sluzokoži zida želuca isprovocirane toksinima Helicobacter pylori registruje naš odbrambeni sistem. Naši tkivni makrofagi, potom neutrofili i ostala armija znaju da ne smeju da uđu u lumen želuca jer će tamo biti uništeni od strane sopstvene HCl. Zato one dolaze blizu ognjišta infekcije, ispaljuju radikale pokušavajući da unište Helicobacter pylori. Tako vrše destrukciju sopstvenog tkiva zarad odbrane od neprijatelja, žrtvuju sopstveno tkivo u cilju uništenja neprijatelja. Sada se povećavaju produkti raspada i zapaljenja koja hvataju antitela trudeći se da ih neutrališu. Žestoka borba se razvija. Ako se ne tretira vodi u čir. Pepsin, sa druge strane, dodatno uništava sopstveno tkivo jer sada ogoljene mišićne strukture želuca tretira kao što tretira „šniclu“ koju smo uneli hranom. Znači, nastanak čira kod Helicobacter pylori infekcije nije isti mehanizmu koji smo mi učili u školi a koji je posledica dejstva sopstvene HCl na tkivo želuca. Dalje komplikacije ne treba da navodimo, same se nameću. Karakteristično za deo priče kada nastaju lezije i kada počinje destrukcija tkiva je bolnost u predelu stomaka i zatrpavanje hranom. Oboleli se subjektivno oseća lakše kada se najede, jer bol nestaje.

Imajući sve u vidu jasno je zašto je test iz krvi na antitela nepouzdan. Prvo kasni, a drugo koncentracija antitela ostaje još dugo nakon završene infekcije čak 6 do 12 meseci, jer je organizmu potrebno vreme da se od svega umiri. Senzibilisan je mnoštvom produkata infekcije.

Najbolja metoda za dijagnostifikovanje Helicobacter pylori infekcije je po našem mišljenju izdisajni test sa nereaktivnim C13 reagensom tako da se bezopasno može više puta u kratkom vremenskom periodu ponavljati.

O Gastrolactu:

Kada se poznaju svi ovi procesi jasno je zašto je sastav Gastrolact-a takav kakav je, i zašto svi koji su koristili Lactobacilus Reuteri nisu u tretmanima dobijali željene rezultate.

Suština je eliminisati Helicobacter pylori a opet ga ostaviti na željenoj količini. Gastrolact to postiže bez obzira koja je od opisanih teorija nastanka infekcije tačna. On ga skuplja i eliminiše dužinom celog digestivnog trakta, od usta do anusa.

Drugo, neutralisati višak histamina, kako onog iz hrane tako i inflamatornog. Mehanizmi i metabolizam histamina je priča za sebe i o tome drugi put (tako je koncipiran proizvod DeHist).

Treće, obezbediti dovoljno kontakta Lactobacilus Reuteriju sa Helicobacter pylori.

Ubaciti u smesu pravi broj Lb. Reuterija, nosača i drugih sastojaka.

Neutralisati višak HCl.

Obezbediti razvoj saprofitske mikroflore, podići imunitet i reparaciju oštećenog tkiva.

Ukloniti uslove i sprečiti dalji razvoj i razmnožavanje Helicobacter pylori.

Neutralisati nastali NH3 i CO2.

Helicobacter pylori troši i vitamin C za svoj život i metabolizam pa mi ubrzo postajemo deficitarni u ovom važnom vitaminu a nismo sposobni da ga sami sintetišemo (vidi više u delu o proizvodu Natrijum-Askorbat). To je još jedan razlog zašto se natrijum-askorbat nalazi u Gastrolactu.

Omogućiti brzi subjektivni osećaj opšteg boljitka, tj. ublažavanje simptoma.

Otkloniti glavne subjektivne opšte simptome, slabost, hronični umor, depresivnost, nervozu, anksioznost i slično (do ovoga dolazi zbog poremećene aktivacije vitamina B12 i gvožđa i nemogućnosti njegove kasnije resorpcije, a što smo premostili dok se ne uspostave funkcionalni uslovi, kombinujući vitamin B6 i folnu kiselinu).

O svemu tome vodili smo računa prilikom koncepcije i eksperimenata radeći na ovom proizvodu.

Ipak, suština priče bila je kako tehnološki napraviti proizvod koji bi omogućio da se pravilno zakači i rasporedi Lb. Reuteri a koji bi kasnije in vivo obezbedio željeni kontakt i eliminaciju Helicobacter pylori iz celog organizma, tj.celog digestivnog trakta.Takođe, zadatak je bio i obezbediti formu pakovanja, rastvorljivost i podnošljiv ukus kao i odrediti vreme i količinu korišćenja, doziranje…

Gastrolact je koncipiran na osnovnim principima dravja-guna-ajurvedske fitoterapije, evropske fitoterapije i naturopatije ali ipak baziran na znanjima moderne nauke.

Pakovanje

14 doznih kesica rastvorljivih u 150 do 200 ml obične vode.

Proizvod nema nikakvih dodataka, aroma, emulgatora i sličnog sadržaja.

I na kraju zastupljenost infekcije Helicobacter pylori-jem u svetu:

Prisutan je na celoj planeti kod svih naroda i rasa. Ipak Kinezi dominiraju, mada ni slovenski narodi nisu baš za pohvalu, slede zatim Afrika, J.Amerika, S.Amerika, Evropa.

Generalno, nema regije gde je zastupljenost ispod 50%, barem po zvaničnim podacima.

Poštovani, nadam se da smo uspeli da približimo ovaj sve veći problem današnjeg čoveka, vremena i načina u kome se i na koji se živi.

Autor teksta: Jovan Lemić u saradnji sa Nadom Vasiljević i Jasnom Jović

***

Homocistein izvor vitamina B12

HOMOCISTEIN

Aminokiselina homocistein je gotovo nepoznata u javnosti, ali je predmet velikog zanimanja unutar medicinskih krugova od ranih 90-ih. Dokaz je pokazatelj da čak i srednje povišen nivo homocisteina ukazuje na povišen rizik za urođene anomalije, demencije, depresiju i smrt.

Nezavisne studije u Izraelu, SAD, Norveškoj i Holandiji su pokazale da je nivo homocisteina vrlo povezan sa stopom smrtnosti, čineći homocistein važnijim od holesterola. Svako povećanje od 10% homocisteina za 5-10% povećava ukupnu smrtnost, smanjujući očekivani životni vek za šest meseci do godine dana.

Kako bi razumeli kako povišeni homocistein postaje povezan sa štetnim posledicama pre rođenja pa sve do smrti, treba da znamo za neke životno važne biohemijske reakcije. Folate dobijamo iz hrane kao što su lisnate biljke i grašak. U telu se koriste u sintezi DNK, tokom koje se folati pretvaraju u metiltetrahidrofolat (MTHF). Taj molekul se kasnije ponovno vraća u folat u reakciji koja istovremeno pretvara homocistein u metilonin. Ta kritična reakcija zavisi od dovoljne količine vitamina B12.

 Aminokiselina metionin, koju takođe dobijamo iz hrane, izvor je jednog životno važnog jedinjenja S-adenozil metionina (SAM). SAM je izvor mnogih metilnih jedinjenja za mnogo različitih reakcija metilizacije kao što su:

1.Popravljanje DNK

2.Stvaranje neurotransmitera,

3.Sinteza koenzima Q,

4.Proizvodnja ostalih aminokiselina (karnitin i kreatin)

5.Eliminacija toksina poput arsena i piridina.

Svaka od ovih rekacija metilizacije pretvara SAM nazad u homocistein koji je spreman za dalje pretvaranje u metionin, a uz pomoć vitamina B12 pretvara se u cistein.

Tako folati cirkulišu u krug, bivajući uzeti za izgradnju DNK i regenerisani uz pomoć vitamina B12, u isto vrijeme kada je homocistein pretvoren u metionin kako bi pokrenuo reakcije metilizacije. Ukoliko nema dovoljno vitamina B12 u rezervi organizma, oba ova životno važna ciklusa su sprečena: folati ostaju zaglavljeni u obliku MTHF, što uzrokuje onemogućenost dalje DNK sinteze, istovremeno homocistein se nagomilava umesto da se pretvara u metionin koji bi pokrenuo reakcije metilizacije. Kako koncentracija homocisteina raste, reakcije metilizacije imaju prepreku i usporavaju kretanje pa se usporava popravljanje i obnavljanje.

B12 je potreban za reakciju pretvaranja homocisteina u metionin i metiltetrahidrofolata u folat, tako da nedovoljna količina B12 može ujedno povećati koncentraciju homocisteina i redukovati dostupnost folata. Nedovoljna količina folata može usporiti snabdevanje metiltetrahidrofolata i tako usporiti pretvaranje homocisteina u metionin.

Nedovoljna količina B6 može blokirati raspolaganje pomoći u smeru pretvaranja homocisteina u cistein.

Bitno kratkoročno povećanje metionina za pokretanje metilizacijskih reakcija, uzrokuje uzburkanost u homocisteinu. Telo se prilagođava na visok unos metionina tako što prepoznaje da homocistein nije potreban da bi se obnovio metionin i onda povećava pretvaranje homocisteina u cistein (dok god ima dovoljno vitamina B6). Gledajući dugoročno, uobičajen unos metionina ima slab uticaj na homocistein ukoliko je u organizmu optimalna količina B6 i B12.

Manjak B12 obično postaje vidljiv kao neurološki simptom, posebno ako je unos folata visok. Klasični simptomi uključuju ukočenost, manjak energije, mutan vid, trnce, neravnotežu, slabu kontrolu udova, lošu memoriju, promene u ponašanju, bol u jeziku i paranoju. Kod dece pokazatelji su gubitak energije i apetita.

Svi simptomi su reverzibilni ukoliko su tretirani dovoljno rano, ali šteta može biti trajna, posebno kod dece. Odojčad ima ozbiljne simptome ukoliko majka ima veoma mali unos vitamina B12, a majka možda ni neće imati simptome.

Kao zaključak za homocistein trebali bismo se podsetiti da povišen nivo homocisteina utiče na zdravlje tokom života i smanjuje očekivani životni vek, i povezan je s degenerativnim posljedicama na početku života kao i na kraju.

Povišeni homocistein, niski nivoi vitamina B12 i nizak nivo folata su ujedno i povezani s depresijom i s napretkom prema razvitku demencije (senilnosti). S-adenozin metionin (SAM), koji pokreće reakcije metilizacije koje su blokirane zbog povišenog nivoa homocisteina, postao je vrlo dobar antidepresiv, ali vrlo skup. Zadržavajući homocistein u niskim koncentracijama, osigurava unutrašnjim mehanizmima održavanje reakcija metilizacije neometanim.

Nefiltrirana kafa, pušenje i alkohol uzrokuju povećanje homocisteina. Crni čaj ima slab učinak. Žestoka pića kao viski i votka, jasno su povezani s povećanim homocisteinom, dok pivo i vino nisu. Alkohol zaustavlja pretvaranje homocisteina u metionin, ali taj učinak može biti zanemaren ukoliko se uzima dovoljna količina folata i vitamina B12. Kao i s metioninom, ti učinci su sporedni, ključni faktor je uzimanje tri tipa B vitamina: folat, B12 i B6.

Eksperimenti u kojima su se koristili folati, B12 i B6 za redukovanje homocisteina su pokazali smanjenje simptoma srčanih bolesti, uključujući i smanjenu brzinu napretka ateroskleroze – što pokazuje dalje dokaze u važnosti izbegavanja povišenog homocisteina.

Uzimanjem 4 mg folata u danu smanjuje se opseg oštećenja kičmene moždine poput spina bifida (rascep kičme) za 70%. Sličan ishod se pokazao koristeći 0,8 g folne kiseline i 4 mikrograma vitamina B12 tako što je smanjio isto oštećenje za 100%.

Homocistein raste značajno, dugo vremena pre nego što količina folata padne do granice hipovitaminoze. Manjak folata postaje vidljiv kao anemija zbog nepravilne DNK sinteze, ali može i povećati neurološke simptome povećavajući nivo homocisteina te blokirajući reakcije metilizacije. Za folate, potrebna količina krvi (seruma) za smanjenje homeocisteina je oko 20 nanomola po litri s obzirom na unos folata oko 400 mikrograma po danu, što se lagano može dobiti iz raznovrsnih biljnih dijeta. Unosi slični tome su preporučeni za trudne žene kako bi se smanjio rizik od oštećenja kičmene moždine. Mnoge države su prihvatile povećavanje folata u žitaricama.

U ranijim istraživanjima na homocisteinu bilo je puno optimizma za to da će nivo homocisteina biti smanjen uz pomoć biljnih dijeta, usled unosa velike količine folata. Zapravo, poslednja ispitivanja su pokazala da se nivo homocisteina smanjio u toku nedelju dana, kada se prebacilo sa tipične zapadnjačke dijete na vegansku dijetu s puno povrća.

Suprotno tome, ostale studije su pokazale da mnogi dugogodišnji vegani imaju krvni homocistein otprilike 15 mikromola po litri u poređenju sa poželjnim koji je 10. Ostali vegetarijanci pokazuju isto povišene nivoe, u proseku oko 12 mikromola po litri.

Porast homocisteina ne pokazuje se kod onih vegana koji sebi osiguravaju potrebnu količinu vitamina B12 (3 ili više mikrograma po danu). Oni pokazuju očekivanu dobit od velike količine folata i B6, jer je tada nivo homocisteina oko 8 mola po litri uporedno sa zapadnjačkim prosekom od 10 mola.

Nivo homocisteina raste s godinama i za nijansu je veći kod muškaraca nego kod žena.
U SAD-u je 1999. g. nivo B12 kod vegana bila jednaka kao i kod mesojeda usled prosečno velikog unosa vitamina B12 kroz dodatke ishrani. Tako i nivo homocisteina.

Čileanska studija je posmatrala učinak dodatnog uzimanja vitamina B12. Nivo homocisteina kod čileanskih vegetarijanaca je pao s 13 na 7,9 bez druge dijetetske promene.

Potrebno je spomenuti da su proučavani vegani već živeli pet godina duže nego oni koji jedu mesu, ali bi mogli i bolje uz dovoljne količine vitamina B12.

Povećan homocistein uobičajen je i kod mesojeda zbog niskog unosa folata. Pored toga stariji mesojedi često ne mogu da apsorbuju B12 iz mesa te pokazuju postupno smanjenje količine vitamina B12. Posledice su kao kod vegetarijanaca, povećan nivo homeocisteina.

Sav vitamin B12 proizveden je iz bakterija, bez obzira je li dobijen iz mleka, jaja, mesa, ili dodataka prehrani. B12 za upotrebu u dodatcima ishrani se dobija fermentacijom, koristeći pažljivo odabrane bakterije koje nisu genetski modifikovane. Ta vrsta B12 se lako apsorbuje i zato je preporučljiva i svima preko 50 godina kako bi osigurali dovoljne količine vitamina.

 Stephen Walsh PhD,

Plant Based Nutrition and Healt

***

Zasto je gvozdje bitno

ZAŠTO JE VAŽNO GVOŽĐE? LEČENJE ANEMIJE.

Zašto su bitni gvožđe, transferin, feritin, hepcidin i feroportin?

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO) anemiju ima jedna četvrtina svetske populacije, a pod ovim pojmom se podrazumeva da je nivo hemoglobina niži od 130 g/L (kod muškaraca), 120 g/L (kod žena) i 110 g/L (kod trudnica). Deficit gvozđa u organizmu je predominantni uzrok anemije. Ovaj zdravstveni problem je značajno češći u siromašnim zemljma i zemljama u razvoju, a ređi je u razvijenim zemljama. Žene značajno češće imaju deficit gvozđa i anemiju u odnosu na muškarce.

Gvožđe (latinski: Ferrum, označava sa Fe) je esencijalni elemenat koji je bitan faktor za život svakog živog bića. Sastavni je deo mnogih važnih proteina: hemoglobina (protein crvenih krvnih zrnaca), mioglobina (proteina koji je deo svih mišića), mnogih enzima (npr. citohroma i katalaze). Ključan je element za snabdevanje tkiva kiseonikom (oksigenaciju). Važno je i za mentalne sposobnosti, pamćenje, regulaciju telesne temperature i moge druge procese u organizmu.

Osim za funkcionisanje eritrocita gvožđe je neophodno i za funkcionisanje belih krvnih zrnaca (neutrofila).

Simptomi anemije zapravo su simptomi nedostatka gvožđa u organizmu, a ne smanjenog broja eritrocita, mada ovi problemi mogu biti i udruženi.

Poznato je da pacijenti sa bubrežnom disfunkcijom u vreme kada započinju hemodijalizu imaju solidnu krvnu sliku, tj. 65% njih ima hemoglobin oko 110 g/L, ali kod polovine njih se dešava da nemaju dovoljno gvožđa u organizmu. Sa započinjanjem hemodijalize situacija sa gvožđem se još i pogoršava. Normalno su potrebe organizma za gvožđem oko 20 mg dnevno i to se gvožđe uglavnom dobija iz procesa razgradnje eritrocita. Rezervi gvožđa ponekad u organizmu može biti i dovoljno (čak i previše), ali se desi da gvožđa opet ne bude na raspolaganju ćelijama (posebno eritrocitima) – što podrazumeva da postoji blokada otpuštanja gvožđa, a za tu blokadu postoji više uzroka:

  • nekada je to infekcija (skrivena ili evidentna),
  • povišen hepcidin (inhibitor resorpcije i otpuštanja gvožđa)
  • i drugi faktori.

Distribucija gvožđa u organizmu:

U organizmu se gvožđe najvećim delom (67%) nalazi u krvi, kao deo eritrocita, vezano za hemoglobin. Oko 29% gvožđa se nalazi u tkivima uskladišteno kao rezerva (feritin) odakle se postepeno oslobađa, kada postoji potreba za gvožđem. Vrlo malo gvožđa se nalazi između ova dva oblika, a to je oko 1% gvožđa, koje se nađe u međućelijskoj tečnosti (plazmi).

Utvrđivanje prisustva gvožđa u organizmu

Najčešće se čini laboratorijskim određivanjem nivoa gvožđa (Fe), nivoa transferina i nivoa feritina u krvi.

  1. Idealan pokazatelj statusa gvožđa kod pacijenta treba da odredi tačnu procenu količine gvožđa, međutim, direktno određivanje gvožđa u krvi (Fe) je najmanje pouzdan pokazatelj statusa gvožđa. Zato što je to aktuelan podatak, a taj nivo gvožđa se dnevno menja nekoliko puta i to vrlo značajno. Takve varijacije (17-70%) su najčešće vezane za određena stanja i vrstu obroka.
  2. Transferin je druga (isto slaba) karika u proceni statusa Fe. Često se pojam transferin koristi i kao TIBC (engl.Total Iron Binding Capacity), tj. u prevodu ukupni kapacitet za vezivanje gvožđa. Da li su Transferin i TIBC jedno te isto? U suštini, i u praksi: jesu.

Preciznije, radi se o metodama određivanja (RIA za Tranferin, a non-RIA za TIBC), a matematički vrednost r = +0,96 te dve metode su skoro iste. Ipak, glavni nedostatak testova transferina u proceni statusa Fe jeste njegova podložnost drugim uticajima i stanjima. Zbog slabije ishrane nastaje sniženje nivoa transferina. Stres, infekcije i inflamacije, takođe smanjuju nivo transferina u krvi. Zato je pouzdanije umesto transferinu, određivati saturaciju transferina TSAT (Transferin Saturacija). Tačnije, potrebno je odrediti procenat zasićenja (saturacije) transferina gvožđem, a taj se procenat dobija po formuli: TSAT = Fe x 100/TIBC (normalna vrednost je 0,25 tj. 25%)

  1. Feritin je treći i neizostavni pokazatelj statusa gvožđa u organizmu. Feritin se stvara u jetri i predstavlja rezervno gvožđe u tkivima. Ni Feritin nije precizan pokazatelj statusa Fe u organizmu, ali, za razliku od transferina, inflamacija i slaba uhranjenost, povećavaju nivo Feritina. Utiču i brojni drugi faktori: prisustvo karcinoma (neuroblastom, bubrega, pluća, dojke, Hodgkinov limfom), pušenje, bronhitis, oboljenja jetre (hepatitisi B i C), reumatoidni artritis, itd. Povišen nivo serumskog feritina podstiče inflamaciju, a inflamacija dovodi do porasta nivoa serumskog feritina.

Noviji pokazatelji statusa gvožđa u organizmu:

  1. Procenat hipohromnih eritrocita. Eritrociti koji imaju manji sadržaj hemoglobina su slabije obojeni (hipohromni), bledi, što je dokaz da imaju sadržaj hemoglobina manji od 28 g/dl. Normalno je u ljudskoj krvi manje od 2,5% takvih bledih eritrocita. Ako ih ima više od 10% smatra se da je to jasan pokazatelj nedostatka gvožđa u organizmu pacijenta
  2. Nivo hemoglobina u retikulocitima (CHr). Ovaj test gvožđa omogućava direktnu proveru da li se i koliko Fe ugrađuje u retikulocitne ćelije.

Vrste nedostatka gvožđa:

Kada gvožđe nedostaje, govori se o:

  • Apsolutnom nedostatku Fe (nema ga ni u rezervi), ili
  • Funkcionalnom nedostatku Fe (ima ga u rezervi, ali su potrebe bile prekomerne pa zato nedostaje)

Ciljne vrednosti:

Optimalne vrednosti Feritina i Transferina (odnosno saturacije transferina) se razlikuju u terapijskim vodičima.

U evropskom terapijskom vodiču: Feritin: 200 – 500 μg/ml; TSAT-Transferin Saturacija: 30 – 40 %.

U američkom terapijskom vodiču su granice optimalnog intervala malo šire:

Feritin: 100 – 800 μg/ml; TSAT – Transferin Saturacija: 20 – 50 %.

Ove razlike su više formalne, te se može reći da su saturacija od 30% i Feritin od 500 μg/ml idealni za većinu naših pacijenata.

Lečenje gvožđem

Nedostatak gvožđa u bolesnika je redovna pojava, te im se gvožđe mora nadoknađivati sve dok se svi parametri gvožđa u organizmu ne dovedu u ciljne granice. Količina gvožđa u organizmu primarno je kontrolisana regulacijom procesa apsorpcije. Gvožđe se apsorbuje u gornjim partijama duodenuma aktivnim transportom. Resorptivne epitelijalne ćelije duodenuma – enterociti su odgovorni za unos gvožđa u organizam. Interstinalni transport svih oblika gvožđa u lumenu creva do cirkulacije se odvija u tri faze:

  1. transport kroz apikalnu membranu enterocita,
  2. intracelularni transport
  3. transpost kroz bazolateralnu membranu enterocita.

U tim transportima učestvuju specificni transporteri i enzimi koji reaguju na različite nivoe gvožđa u organizmu i na taj način učestvuju u njegovoj homeostazi. U namirnicama biljnog porekla nalazi se nehemsko gvožđe, koje je neorgansko u obliku feri i fero, dok u namirnicama životinjskog porekla gvožđe je u hemskom obliku. Nehemsko gvožđe u feri obliku se mora redukovati do fero oblika kako bi se moglo apsorbovati u gastrointestinalnom traktu. U redukovanju iz feri u fero oblik aktivnu ulogu ima i askorbinska kiselina. Pored toga, gvožđe redukuje i enzim u duodenumu pomocu feri reduktaze. Fero oblik gvožđa se kroz apikalnu membranu transportuje u enterocite pomoću transportera DMTI (transportera dvovalentnih metala), koji je označen i kao DCT. Ovaj transporter metala nije specifičan samo za gvožđe jer učestvuje i u transportu drugih dvovalentnih metala (Zn, Mn, Co, Cd, Ni i Pb). Za prelazak gvožđa iz enterocita u cirkulaciju važni su transporteri: proteini feroportin i hefestin. U organizmu čoveka, izmedju apsorpcije, deponovanja i korišćenja, gvožđe se transportuje kao transferin, koji je predstavlja kao kompleks trovalentnog gvožđa i apofransferina. Pre vezivanja gvožđa za apotransferin vrši se oksidacija pomocu feroksidaze (ceruloplazmina). Afinitet za vezivanje gvožđa i apotransferina zavisi od pH, koji treba da je niži od 6,5. Apotransferin se sintetiše u jetri i važan je marker za procenu metabolizma gvožđa. Samo je jedna trećina apotransferina vezana za gvozđe. Hepcidin je hormon koji se sintetiše u jetri, raspodeljuje putem plazme i izlučuje urinom. Ovaj nepeptidni hormon ima dvostruku ulogu:

1) homeostatski reguliše apsorpciju gvožđa u intestinumu,

2) kao medijator inflamacije učestvuje u odbrani od infekcije

Dejstvo hepcidina se zasniva na inhibiciji transporta gvožđa feroportina, jedinog poznatog transportera gvožđa iz enterocita, makrofaga i hepatocita. Sve ovde pomenuto ima veliki značaj u apsorpciji oralnog preparata gvožđa.

Isto tako apsorpcija oralnog preparata gvožđa zavisi i od patoloških stanja u gastroindestinalnom traktu, koja takođe uslovljavaju kvalitet, brzinu i procenat iskorišćenja u zavisnosti od vrste i hemijske formule primenjenog oralnog preparata. Preparati za oralnu primenu gvožđa koji se najčesće koriste su: ferro sulfat, ferro glukonat, ferro fumarat.

Od patoloških stanja koja remete apsorpciju oralnog gvožđa treba izdvojiti: autoimuni gastritis, helicobacter pylori, celiačna bolest, genetski defekti.

U Beogradu 02.10.2016.

Dr med. Branko Čalija

Naučni saradnik,

magistar medicinskih nauka,

Predsednik republičke stručne komisije za transfuziju

Stomacni problemi zbog helikobakter piroli

Gastrolact i Helicobacter Pylori

Helicobacter pylori je gram-negativna bakterija spiralnog oblika obložena trepljama, sa bičem na jednom kraju koja ima izraženu ureaznu aktivnost. Smatra se da je oko dve trećine svetske populacije inficirano ovom bakterijom. Prvobitna infekcija se dešava u ranom detinjstvu. Što su uslovi života lošiji to je veća mogućnost infekcije i obrnuto. Čak 80-90% stanovnistva do dvadesete godine života u zemljama u razvoju je inficirano Helicobacter pylori bakterijom. Nasuprot tome, svega 20% stanovnika razvijenih zemalja inficira se ovom bakterijom do svoje dvadeset pete godine. Helicobacter pylori u naš oranizam ulazi putem vode, hrane, ali i u kontaktu sa ljudima i životinjama (psi, mačke…).

Helicobacter pylori ne može da opstane u kiseloj sredini i zato je neophodno da najpre prodre u mukusni sloj želuca gde je pH viši što joj omogućava da opstane i razmnožava se. Infekcija pokreće imunološki odgovor domaćina koji dovodi do niza događaja počev od upale sluznice želuca pa do razvoja adenokarcinoma ili posebne vrste limfoma želuca. Zapaljenje želuca ili stručno gastritis može da se ispolji pojavom bolova u celom stomaku, bolovima visoko u stomaku (epigastrijum) , gorušicom, osećajem nadutosti, gasovima i karakterističnim „krčanjem“ u stomaku. Pored ovih tegoba mogu se javiti umor i glavobolja. Ishrana bogata azotnim jedinjenjima sa dosta urata (mokraćne kiseline u urei) pogoduje razmnožavanju Helicobacter pylori.

To su namirnice kao što su mesne prerađevine, konzervisana hrana, brza hrana, gazirana pića, hrana koja sarži neke veštačke dodatke koji održavaju ili poboljšavaju ukus hrane. Naime, navedene namirnice i supstance bogate uratima doprinose tome da Helicobacter pylori dejstvom ureaze razloži urate na CO2 (ugljen dioksid) i NH3 (amonijak), što dovodi do povećanja pH koji pogoduje opstanku i razmnožavanju Helicobacter pylori.

Ugljen dioksid se uklanja preko pluća izdahnutim vazduhom, a amonijak direktno dovodi do povišenja pH. Deo ovih produkata ureaze Helicobacter pylori prelazi u krv i dovodi do smanjenja pH krvi (zakiseljavanje krvi), zbog čega se natrijum (iz želuca i creva) i kalcijum (iz kostiju) mobilišu da bi se ponovo uspostavila ravnoteža i normalizovao pH. Rezultat je poremećan metabolizam hlorovodonične kiseline u želucu, a remeti se i aktivnost gastrina i pepsina, pa se ne vare pravilno veliki molekuli proteina, što dodatno dovodi do poremećaja rada organa za varenje.

S obzirom da se kao odgovor na infekciju Helicobacter pylori u početku razvija gastritis, stvara se dosta histamina koji najpre dovodi do pojačanog lučenja hlorovodonične kiseline (zbog porasta gastrina) i povećanja kontraktilnosti želuca. Histamin u crevima neutrališe enzim diaminoksidaza (DAO) koja se stvara duž čitavog tankog creva. Pored DAO, bakterije saprofitske mikroflore uz pomoć vitamina C i B6 takođe uklanjaju histamin. Odlični biljni ekstrakti za neutralizaciju histamina iz hrane ali i inflamatornog (zapaljenskog) histamina su deglicerizovani ekstrakt korena sladića, ekstrakt lista koprive i enzim bromelain poreklom iz ananasa. Ovi biljni extrakti po kliničkim iskustvima daju isti a za nijansu i bolji efekat kao i DAO-enzim, uneti kroz usta u organizam kao suplement.

Kako infekcija Helicobacter pylori bakterijom napreduje, nastaju produkti zapaljenja i nastaju hronični gastritis, erozije i uklusi želuca i dvanaestopalačnog creva, gastroezofagealni refluks, želudačna kila (dijafragmalna hernija)… Često nastaju poremećeni metabolizam gvožđa, vitamina B12 i homocisteina. Posledično mogu nastati anemija i neuropsihijatrisjki poremećaji (razdražljivost, depresivnost, napetost, bezvoljnost). Pored tipično gastrointestinalnih simptoma mogu se javiti i rozacea, učestalo mokrenje, poremećaj sna, problemi sa sinusima i drugo.

Iz gore navedenog proizilazi da Helicobacter pylori u velikoj meri može narušiti mukoznu barijeru želuca, najpre povećavajući produkciju hlorovodonične kiseline, zatim dovodeći do uključivanja imunoloških faktora, izazivajući hroničnu upalu. Sve različite kombinacije antibiotika i blokatora protonske pumpe nisu u mogućnosti da postignu maksimalni očekivani učinak. To je rezultat otpornosti Helicobacter pylori na antibiotike koja se u nekim sredinama kreće za pojedine antibiotike i preko 80%. Tragajući za efikasnijim terapijama za uništavnje Helicobacter pylori u poslednjih desetak godina uvode se različiti biljni preparati, prebiotici i probiotici.

Gastrolact je preparat koji je smišljen da deluje ne samo na Helicobacter pylori već i da popravi štetu koju je njeno prisustvo proizvelo kod bolesnika. Njegov glavni sastojak koji treba da neutrališe Helicobacter pylori je Lactobacilus Reuteri (LbR) koji je u studijama in vitro (u laboratoriji) i in vivo (na živom) pokazao delotvornost. U ispitivanjima koja su bila nasumična, duplo slepa i kontrolisana pokazano je da su bolesnici koji su dobjali LbR samostalno ili uz standatnu terapiju imali bolje rezultate u uništavanju bakterije Helicobacter pylori i u kontrolisanju tegoba koje su rezultat Helicobacter pylori infekcije.

Gastrolact ima više komponenti:

  • inulin(vlakno cikorije) ima zadatak da omogući što bolji kontakt sa HP i istovremeno da ukloni višak mukusa.
  • ekstrakt deglicerizovanog sladića, ekstrakt lista koprive i bromelain iz ananasa – neutrališe histamin
  • vitamin B6 koji sprečavajući sintezu homocisteina zamenjuju ulogu vitamina B12
  • natrijum ascorbat – jača imunitet
  • folna kiselina smanjuje simptome depresije

Komponente Gastrolacta su, sem u slučaju alergije, apsolutno neškodljive, što se za trostruku i četvorostiku kombinaciju antibiotika i blokatora protonske pumpe ne može reći. Naime, ove kombinacije lekova (antibiotika i blokatora protonske pumpe) remete normalnu crevnu floru praveći disbaketriozu, a nekada infekciju c.difficile (poslebno kod starih i iznemoglih bolesnika).

Polazeći od tvrdnje nekih istraživača da osobe koje imaju manju količinu HP (10-15%) u želucu nikada ne dobiju adenokarcinom kardijalne regije, Gastrolact je idealan proizvod jer eliminiše oko 90% bakterije Helicobacter pylori. S obzirom na odličan profil podnošljivosti preprat se može ponovljeno uzimati bez ograničenja koliko je puta potrebno. Ono što je još jedna prednost je da nije potrebno određivati prisustvo Helicobacter pylori bakterije pre terapije. Takođe, Gatsrolact mogu uzimati i zdrave osobe u cilju prevencije eventualnih infekcija koje prolaze bez simptoma i da bi se ojačala odbrambena sposobnost organizma kroz ojačanje mukozne barijere i eventulanih posledica nepravilne ishrane (bogate histaminom, ureom).

Tretman bolesnika i zdravih osoba sprovodi se 14 dana, a preprat se uzima u 100-200ml vode posle najobilnijeg obroka. Eventualna provera efikasnosti Gastrolacta može se obaviti odmah po prekidu tretmana Gastrolact-om jer nema upotrebe lekova koji ometaju izvođenje ureaza izdisajnog testa, testiranje Antigena Helicobacter pylori u stolici, ili brzi ureaza test tokom gastroskopije.

 

Autor stručnog mišljenja:

prof. dr sci. med. Jasna Jović

Internista, Gastroenterolog-Hepatolog

***

Gastrolact-pakovanje
Zatvori

Gastrolact®

4.998,00 din.